Hodao je na rukama, dubio na glavi, imao dva tri neba prepuna ptica, za najmlađe posebno, jer je i sam bio dijete ispred rediteljske kamere i iza nje, u čiji kadar je smještao pozorišne kotorske festivale i bio na samom rođenuju ove dječije fešte.
Čim se Bato krajem juna pojavi u Kotor, znak je da je sunce odskočilo i pokazalo koliko je sati.
Sa njima je brojio ure na svakoj pjaci i pjaceti, skalama, portunima, kaniželama, citadelom i tvrđavom, prirodnim pozornicama Kotora grada, dok im se ne zavrti šareni ringišpil u glavi.