Najnovijie

JADRANSKO BRODOGRADILISTE "BIJELA" - GRIT KONAČNO NAPUŠTA BOKU

17. 11. 2010 Bijela - Jadransko brodogradilište „Bijela" počeće uskoro izvoz otpada nastalog nakon remonta brodova - upotrebljenog grita - čime se stvaraju ekološko-tehničke uvjeti da se konačno formira već najavljivano zajedničko preduzeće za posao remonta mega jahti sa tivatskom firmom "Porto Montenegro" i francuskom kompanijom "Compositeworks".
Predsjednik Borda direktora brodogradilišta Bijela Stanko Zloković saopštio je da je ta firma već potpisala ugovor sa jednom hrvatskom kompanijom, koja bi trebala da u narednim mjesecima obavi izvoz oko 27 tisuća kubika upotrebljenog grita iz Bijele. Na taj način oslobodiće se prostor u sjevernom dijelu brodogradilišta gdje bi početkom naredne godine trebalo da krene izgradnja remontnog centra za mega-jahte. Za početak je predvidjena instalacija dva travel-lifta za podizanje iz mora manjih i srednjih jahti, kao i opremanje ukupno oko 25 tisuća kvadrata modernih radionica sa svim sadržajima za opravku jahti.
Splitska firma "Lalizas marina" bi po ugovoru sa Jadranskim brodogradilištem, u Republiku Gvineju uskoro trebalo da izveze skoro 60 hiljada tona rabljenog grita, pri čemu se mora ispoštovati komplikovana administrativno-pravna procedura po Bazelskoj konvenciji jer se upotrebljeni grit smatra po životnu sredinu opasnim industrijskim otpadom. Vrijednost čitavog posla je 2,5 miliona eura, a brodogradilište Bijela je već konkurisalo i za kredit kod poslovnih banaka, kojim će finasirati realizaciju tog posla nakon dobijanja svih potrebnih saglasnosti od crnogorskih i vlasti Republike Gvineje.
Siniša Luković
Audio: Predsjednik borda direktora - Stanko Zloković
{mp3}STANKO_ZLOKOVIC{/mp3}
Audio:  Dr. Igor Šipić - Iz emisije Neptun
{mp3}IGOR_SIPIC_neptun{/mp3}

IN MEMORIAM – BRANKO NIKOLIĆ "1957–2010"

10.11.2010 g. Tivat - Tiho i nenametljivo kako je i živio, napustio nas je diplomirani inženjer elektronike Branko N. Nikolić (53), spoljni suradnik Dux radija, i čovjek koji je svim svojim bićem i djelom radio za dobrobit svog zavičaja - Donje Lastve, Tivta i Boke Kotorske. Brankovo veliko srce nažalost, nije uspjelo da održi tempo sa njegovom neiscrpnom stvaralačkom energijom, kako onom koju je ispoljavao svakodnevno na poslu u kompaniji „Porto Montenegro“ koji ga je nakon nekoliko desetljeća, ponovno vratio u njegovu Lastvu i toliko voljeni zavičaj, tako i u svim drugim brojnim društvenim aktivnostima kojima se Branko posvećivao.
      Čovjek koji se profesionalno opredijelio za jednu egzaktnu i vrlo mjerljivu nauku kakva je elektronika, u duši je bio sušta suprotnost – pravi poeta i slobodoumni umjetnik koji je uživao u nekim malim stvarima koje ljudi neblagoslovljeni senzibilitetom kakav je Branko imao, nikada i ne zapaze. U ispucaloj površini starih drvenih škura, potamnjelim kamenim fasadama drevnih bokeljskih palača, mirisu masline, ispucalim šipcima, nepreglednom i uvijek iznova neobjašnjivom moru, Branko je nalazio stalnu inspiraciju. Njegove fotografije obilježile su i internet stranice Dux radija sa kojim je od početka saradjivao i dao nemjerljiv doprinos razvoju našeg radija stručnim, kreativnim radom i savjetima. Njegova foto svjedočanstva dio su bogate arhive Foto-kino i video kluba „Mladost“ iz Donje Lastve čiji je Branko takodje bio član, njegovi emocijama nabijeni tekstovi posvećeni drvenim barkama, rogaču, žućenici, mimozi ili drevnoj Bokeljskoj mornarici, svaki za sebe, posebna su mini-umjetnička djela koja će ostati trajni zapisi Brankove ogromne ljubavi za Boku. Ta je ljubav u decenijama njegove odvojenosti od zavičaja, dok je studirao i radio u Beogradu, tukao svjetska mora kao pomorac na kompaniji „Dabinović“ ili živio i radio u dalekoj i hladnoj Moskvi, gotovo eruptivno rasla i nagonila ga da se u slobodno vrijeme intenzivno posvećuje proučavanju ali i promociji Lastve, Tivta i Boke. Poput mitskog grčkog junaka Jasona, za koga je sumnjao da se ovaj svojevremeno obreo u Boki, i Branko je uporno tragao za svojim „Zlatnim runom“ – vrijednim simbolima, etnografskom i kulturološkom baštinom, povijesnim ličnostima, dogadjajima i starim običajima koji su obilježili Boku. Svjetski čovjek kakav je bio, Branko je bio slobodouman i tolerantan sagovornik, koji je u svakoj osobi sa kojom se sreo - domaćom ili fureštom bez obzira sa koje strane svijeta došla, tražio prije svega čovjeka – partnera za razgovor, druženje i razmjenu iskustava. U tome mu je ovaj realni svijet nerijetko bio mali pa je Branko i u onom (virtuelnom na internetu) kreirao više mjesta na kojima i dalje živi njegova Boka – u od nerazumnih divelopera i sumanutih urbanističkih planova odbranjenoj Tunji, u drvenim barkama koje su ponovno došle u fokus naše javnosti, u drevnim običajima, narodnoj nošnji, pjesmama, meštrima, barkariolima, ribarima o kojima je fotografijom ili riječju, Branko ispisivao te stranice.
       Mediteranac koji je sponu sa svojim zavičajem osjećao i u tako efemernim stvarima, kao kada bi u hladnoj i snijegom zatrpanoj Moskvi na tezgi samoposluge naišao na šaku mendula ili sušenih smokava, prije samo par mjeseci ponovno se za stalno vratio u roditeljski dom i rodno mjesto. Sretan kao malo dijete jer mu se napokon ukazala šansa da ga i posao veže za zavičaj Branko je, nažalost, prekratko bio u prilici da u tome uživa. Otišao je iznenada, a u srcima svih koji smo ga poznavali ostavio je ogromnu prazninu, tugu ali i ponos što smo imali privilegiju poznavati ga, druziti se i učiti od njega kako prepoznati prave vrijednosti čovjeka, toleranciju, humanost, iskonske vrijednosti, kao i Boku koju je toliko volio da kada smo ga pitali koja bi to jedinica mjere bila „ to se ne mjeri to je nemjerljivo čuvajmo je ocuvajmo i prenosimo tu ljubav i njenu vrjednost na druge“Branka Nikolica ispratiti ćemo na vječni počinak 10.11.2010.god. u 15 sati na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi - Tivat.
REDAKCIJA RADIO DUX-A
Audio:

Branko Nikolić

{mp3}baki{/mp3}