Jučer je proslavljen patron župe Donja Lastva sveti Roko. Veliki broj vjernika okupio se ispred župne crkve, na lastovskoj rivi, na svetoj Misi, koju je predslavio don Ante Dragobratović uz koncelebraciju više svećenika iz Kotorske i Subotičke biskupije. Don Ante, koji ove godine slavi 25 godina svećeništva, je prvu sv. Misu predslavio upravo na blagdan svetog Roka 1987. godine. On je u homiliji podsjetio nazočne na povjesne crtice iz životopisa svetoga Roka i istakao njega kao uzor današnjim kršćanima u življenju Isusovih zapovjedi. Na koncu Euharistijskog slavlja domaćin don Dejan Turza zahvalio se Bogu, subraći svećenicima i svim vjernicima koji su došli slaviti Boga.

Nakon toga počela je procesija svjetla. Ljudi su s upaljenim svjećama u ruci, za križem na čelu mimohoda, uz pjesmu i molitvu, krenuli u procesiju ulicama Donje Lastve, da bi na kraju došli opet u crkvu, gdje su pred oltarom ljubili svečeve moći. Ova dojmljiva pobožnost višestruko je znakovita i nadahnjujuća, pokazuje čovjeku da hodeći putevima svakodnevnice nosi Kristovo svjetlo i ide za spasonosnim križem ka konačnom ispunjenju svoga bića, koje mu može dati samo Bog.
U zabavnom dijelu programa nastupili su tamburaši Slavonska zora iz Vinkovaca.
Pored velikog broja vjernika i turista jučerašnjoj proslavi svetoga Roka nazočili su i generalni konzul Republike Hrvatske u Kotoru Božo Vodopija, predsjednica Hrvatske građanske inicijative Marija Vučinović, predsjednik Hrvatske krovne zajednice "Dux Croatorum" Zvonimir Deković, predsjednik OO HGI-a Kotor Josip Gržetić i dr.
Sveti Roko rođen je u 1295. godine u Montpellieru, u južnoj Francuskoj. Potjecao je iz bogate obitelji, otac mu je bio grof. Njegovi roditelji dugo nisu mogli imati poroda. Molili su, postili, zavjetovali se i Bog im je dao sina. Međutim, sveti Roko u ranoj dobi ostao je bez roditelja. Zaljubljen u Boga prodao je sva svoja dobra, novac dao siromasima i uputio se ka Rimu, žarko željeći nasljedovati Isusa Krista. Na svojem putu ka Vječnom gradu zaustavio se u jednoj bolnici gdje je pomoga okuženim bolesnicima. Uz Božju pomoć nekolicinu je i izliječio. Tijekom svojeg hodočašća nesebično i hrabro stavljao se u službu oboljelim. Međutim, ubrzo se Roko razbolio od kuge. Građani su ga iz straha prognali iz svog grada i on je bio odbačen. Onima kojima je do juče pomogao sada su ga se odrekli. No, on nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost, koja mu je poslala psa za hranitelja. Pas mu je svakodnevno donosio komad kruha i tako ga održavao u životu. Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, koji nije bio čovjek duboke vjere, našao je bolesnog Roka u šumi i upusti se s njim u razgovor. Svetac ga je izuzetno dojmio. Pallastrelli se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga i njegovao dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Svetac je umro 16. kolovoza 1327. godine. Njegov grob postao je mjesto velikih čuda i ozdravljenja.
Sveti Rok je zaštitnik protiv kuge, što je također veoma pridonijelo njegovu štovanju i slavi. Samo u Italiji podignuto mu je u čast oko 3.000 crkava, kapela i oratorija. Štovanje se sveca proširilo praktično po cijeloj Europi. Na selima su ga seljaci zazivali u pomoć protiv bolesti domaćih životinja i u raznim prirodnim katastrofama. U vinorodnim krajevima zazivaju ga u pomoć protiv filoksere. Sveti Roko je i zaštitnik hodočasnika. Svečevo su štovanje širili naročito franjevci i kapucini. Papa Grgur XIII. unio je ime Sv. Roka u Rimski martirologij, što je kasnije potvrdio i Urban VIII.