Muo staro ribarsko naselje u neposrednoj blizini Kotora dobilo je ime od riječi mulo-muo što predstavlja pristanište za brodove, barke. Kroz povjest pominje se već u IX stoljeću. Za razliku od ostalih naselja čiji se razvoj uglavnom vezuje za pomorstvo, stanovnici ovog naselja bavili su se ribolovom kao osnovnom djelatnošću te se smatara najstarijim ribarskim naseljem na ovo dijelu Jadrana. Stanovnici marljivi ribari, odričući se i onog malo što bi sticali teškim radom i skromnim životom gradili su crkve.

Povjesni dokumenti svjedoče da su svoju prvu župnu crkvu podigli u središtu svog starog mjesta nekoliko stotina metara od obale već 1262. godine. Za titularne zaštitnike mjesta odabrali su sv. Kuzmu i Damjana koji su bili liječnici i mučenici iz III stoljeća. Porijeklom su iz Male Azije, a bili su rođena braća. Nezna se točno kada su podnijeli mučeništvo a kao liječnici su djelovali u Siriji. Osobitost je njihova poslanja da su liječili siromahe bez naplate.
Vjekovni zaštitnici Mula bili uzor i poticaj na sveti život Blaženog Gracije rođenog na Mulu 1438 god. On je, nakon mladosti koju je proveo u rodnom mjestu kao ribar, postao redovnik laik koji je također svoj život uložio za slabe, bolesne i siromašne.
Blaženi Gracija je do svoje tridesete godine živi u obiteljskom domu, osiguravajući egzistenciju roditeljima i sebi, ribanjem i težačkim poslom. Nakon toga, postaje mornar na mletačkom trgovačkom brodu. Bitna godina za njegov život je 1468. kada na poticaj propovjedi blaženog Šimuna Camerina, donosi odluku napustiti dotadašnji načim života i dati se na raspolaganju Bogu i bližnjemu u službi redovnika augustunca. Dobivši blagoslov roditelja on stupa u red svetog Augustina i dobija ime Gracija, što u prijevodu znači milost. Svoj redovnički život počeo je u samostanu na brdu Ortone, nedaleko od Padove. Odmah se istakao poniznošću, skromnošću i odlučnošću, zadobivši simpatije svoje subraće. Kao redovnik istakao se svetim životom provodeći dane u postu i molitvi. Posebno su mu bili na srcu siromasi i prosjaci, koji su dolazili na samostanska vrata. Svakom je pružio "koricu kruha" i riječ utjehe, koja im je često više značila nego materijalni dar. Naročito je pomogao gubavce. Još za života, a naročito poslije smrti, pripisivana su mu brojna čudesna ozdravljenja i djela.
Blaženi Gracija umro je 9. studenoga 1508. godine na otoku Svetoga Kristofora. Zauzimanjem pomorca Antuna Jankovića iz Mula Gracijevo tijelo biva preneseno iz Venecije u rodni Muo, 1810. godine.
Muljani su mu uzvratili ljubav izgradnjom nove župne crkve u sredini mjesta, koju su posvetili 18. rujna 1864. godine, B. D. Mariji Pomoćnici kršćana, i u njoj na novom olltaru u srebrnom sarkofagu postavili tijelo Blaženog Gracije te je na taj način župna crkva Pomoćnice kršćana na Mulu postala Svetište Blaženog Gracije. Crkva se ističe arhitektonskom ljepotom. Graditelj nove crkve na Mulu je Andrija Perišić, pozvan iz Splita. Izgradnjom ove crkve postigao je veliki ugled i prije povratka u Split sagradio je u Dubrovniku pravoslavni hram i općinsku palatu. Isti graditelj podigao je zvonik katedrale sv. Duje u Splitu.
Crkva Pomoćnice kršćana sagrađena je najvećim dijelom ostavštinom muljanskog župnika don Šimuna Lukovića, ali i prilozima mještana koji su niz godina odvajali postotak svojih prihoda od prodane ribe.
Crkva je sagrađena od korčulanskog bijelog kamena u romansko-bizantskom stilu, s tlocrtom u grčkom križu, visokim gotskim lukovima i bizantskom oktogonalnom kupolom koju krasi kameni križ na vrhu.
Zavjetnim poklonima vjernika crkva je bogata velikim brojem srebrnih ukrasa, kandila, relikvijara i svijećnjaka. Sve to daje unutrašnjosti crkve sklad i osobit sakralni ugođaj. Nakon što su u čast poblaženja „našeg Sveca" na temeljima njegove rodne kuće podigli kapelu blaženog Gracije 1888. godine, Muljani su već godine 1892. dogradili dvije sakristije uz novu crkvu, zatim su podigli zvonik na preslicu sa tri zvona. Nabavljene su orgulje za župnu crkvu, izgrađene još 1784. godine u Zadru od poznatog talijanskog graditelja orgulja Domenika Moskatelia.
Nakon toga izgradili su obalu, mulo, sa pristaništem ispred crkve, današnju muljansku rivu. Podigli su prekrasnu zgradu škole u kojoj je bilo sjedište općine Muo i svečana dvorana pjevačkog društva „Zvonimir".
Zadivljujuća je revnost i ljubav ovih siromašnih ribarskih obitelji koji su za svoje mjesto i crkvu, uspjeli sve ovo učiniti i ostaviti svojim potomcima.
Miro Marušić