U sklopu programa proslave Dana općine Kotor Hrvatsko građansko društvo organizira hommage maestru Tripu Tomasu (1885. – 1975.), pod nazivom „Šjor Tripu s ljubavlju", u utorak, 20. studenoga, u dvorani Kulturnog centra „Nikola Đurković" s početkom u 19 sati.
U programu sudjeluju Gradska glazba Kotor, ženska klapa „Bisernice Boke", muška klapa „Bokeljski mornari", Kristina Katelan na violini i prof. Ivan Tomas. O glazbeniku i skladatelju Tripu Tomasu govorit će: Dragica Tomas, Marina Dulović, Boro Cicović, Adam Cuca, Petar Bukilica i Tripo Schubert, dok će voditeljica programa bit mr. Vesna Vičević.
Tripo Tomas je još kao mlad, bez redovite naobrazbe, stekao dosta praktičnog znanja o puhačkim instrumentima zahvaljujući tadašnjim kapelnicima Gradske glazbe Kotor. Sa šesnaest godina postao je trombonista i na tom instrumentu je svirao preko pedeset godina. Cjelokupnu svoju glazbenu aktivnost najvećim dijelom vezuje za Kotor, osim tri godine (1904. – 1907.), kada boravi u Dubrovniku, i Gundulićevoj glazbi. Potpredsjednik uprave Arturo pl. Saracca mu izdaje pismeno priznanje da je "kroz glazbeno znanje i revnost prednjačio svim ostalim glazbarima". Pored toga Tomas je i dva puta radio u ratnoj mornarici.
Prvi Tomasov samostalni glazbeni rad u Kotoru počinje 1913. god. kada postaje kapelnikom Hrvatske bokeljske glazbe, ali je taj rad prekinut Prvim svjetskim ratom. Poslije rata svira u novoosnovanoj Radničkoj glazbi.
U okviru škaljarskog društva Hrvatski sastanak, od 1921. do 1924., Tomas radi s tamburašima i zborom, stvarajući sasvim novi kadar najmlađe glazbene generacije.
Posle kraćeg rada u puhačkom orkestru ratne mornarice u Tivtu (1924. – 1928.), Tomas 1929. postaje kapelnikom Gradske glazbe u Kotoru, i to sve do 1934. godine, kada formira novu, pod imenom "Seoska glazba" u Škaljarima, sastavljena od tamošnjih radnika, zanatlija i seljaka, s kojom gostuje od Petrovca do Dubrovnika i radi sve do okupacije. Tijekom okupacije Tomas raspušta glazbu i potpuno se povlači. Poslije rata Tomas se prihvaća teškog posla da za Komandu južnog Jadrana stvori puhački orkestar. Iako bez glazbene literature i sa svega 17 radnika Arsenala, koji su znali svirati, a koji su se vratili s fronta, gdje su bili izbjegli sa puhačkim orkestrom Tivta, Tomas za veoma kratko vrijeme upornim radom uspijeva da javno nastupi.
Poslije mirovine 1949. godine, Tomas je postao veoma aktivni član KUD "Nikola Đurković" i gradskog puhačkog orkestra.
Tripo Tomas se iskazao i na polju sklateljstva.
Ukupno je skladao oko 100 djela, većinom za puhače, od kojih je 80 autorski zaštićeno, jer je od 1935. bio član Udruženja jugoslavenskih muzičkih autora (UJMA).
Posebno široku popularnost doživjeli su Tomasovi radovi "Šjora Mare", "Vozi, vozi..." i "U kantini".
Akademik Miloš Milošević, svojevremeno je zapisao: „U razgovoru s Tripom Tomasom o "Šjora Mari" i sporu oko špice popularne televizijske serije "Naše malo misto" mi je kazao: "Šjoru Mare" skladao sam već poslije Prvog svjetskog rata, točnije 1921. godine. Tada nisam imao sredstava da skladbu objavim, niti sam još pripadao UJMI. Svoje prvo javno izvođenje "Šjora Mare" je doživjela od strane Gradskog zabavnog orkestra 1924. god. kojim je tada rarvnao Antun Homen. Otada se stalno iz godine u godinu s velikim uspjehom izvodila. Te iste 1924. god. bio sam u glazbi ratne mornarice, pa sam je sam popularizirao među glazbenicima i mornarima. Ali daleko širu popularnost van Boke "Šjora Mare" doživjela je 1931. god. prigodom gostovanja kotorske Građanske glazbe u Splitu. Tada sam skladbu uglazbio za puhački orkestar, ali tako da glazbenici alternativno jedanput sviraju, a drugi put pjevaju tekst, koji sam isto sam napisao. Sama skladba i takav oblik izvedbe oduševio je slušatelje i oni su je pozdravili burnim pljeskom. Kada sam 1935. god. ušao u UJMI, pjesma je autorski zaštićena i ja sam primao tantijeme za njeno izvođenje. Objavljena je prvi put 1939. god. u izdanju HERKIZE, a drugi put 1973. god. u izdanju Društva hrvatskih skladatelja."
Tripo Tomas ostavio je neizbrisivi trag i veoma je važan za glazbeni život i stvaralaštvo Boke, u doba kada nije postojala organizirana glazbena naobrazba, i značajno je doprinio širenju glazbene kulture.