Premijera dokumentarnog filma "Bokeški vijađ" redateljice Kristine Škanate održati će se u ponedeljak 26.studenog u Velikoj dvorani Centra za kulturu-Dom "Gracija Petković" sa početkom u 19 sati.
Režija i scenario Kristina Škanata, narator u filmu Nikola Malović glumac Dejan Farkaš
snimatelj i montažer Dejan Vlahović, muzika Bojan Momčilović

ŠTA JE „BOKEŠKI"?
Autor: Kristina Škanata
Subota na kotorskoj pjaci, pa na kafu kod stare karampane.
Miris morske soli, pečene ribe sa gradela, pašticade i ruštula sa vanilinim šećerom.
Pjevati klapske pjesme ispod prozora bokeškoj šinjorini (gospođici).
Beštimavati na tipičnom jeziku Bokelja.
Kuriozati iza zelenih škura.
Praviti mušljadu, brodet i crni rižoto.
Moliti se Gospi od Škrpjela da sačuva od nevere sve bokeške pomorce da se doma „zdravo vrate".
Obožavati sve nijanse Svete plave boje mora i neba, jer se živi između ova dva vitalna plavetnila.
Guštati fetu sira ili bokun ribe slane.
Da Boka uvjek bude zadnje sidrište.
Igrati "briškulu" i "trešetu".
Bokelj voli da igra buće, voli mornarsku majicu i furešte šinjorine.
Bokeljkama rado pogled leti na vaterpoliste.
Ali vole i marinere.
Čitati novine na skalinama Herceg Novog.
Piturati ogradu.
Umakati komad kruha u toć – hedonizam koji se proba pirunom i ožicom.
Mljeti masline.
Sakriti u škrinju djevojački vez koji ide u miraz.
Pamtiti Iva Vizina sa Prčanja, koji je oplovio svijet, i Petra Želalića, viteza malteškog reda , a Bokelja.
Biti stamen i kad boli.
Piti bićarin rakije tuti fruti.
Voljeti nečije oči boje lavande.
Sakrivati svoju masku sve do noći Karnevala.
Ljubiti u ruke, a ne u obraz.
Brojati nečije korake u Bokeškoj ulici.