Religijski turizam, poput ostalih vidova turizma, ima obilježje društveno-povijesne kategorije. Njegovi korijeni sežu u doba pobjede kršćanstva, a tijekom srednjeg vijeka poprima obilježje pokretačkog faktora subjektivnog i objektivnog karaktera.
Nastavak ovog vida turizma povezuje se sa sociopsihološkim potrebama sudionika koji su u tim kretanjima tražili razrješenja svojih religioznih potreba. Način putovanja, skromnost u zahtjevima za smještajem i ishranom, nisu predstavljali samo odraz vremena, nego i vrstu pokore, pokajanja.

Promjene nastale u povijesnom razdoblju koje je za nama, a koje nisu zaobišle ni sferu religije i međureligijskih odnosa i ponašanja, uvjetovale su i promjene unutar religijskog turizma. Ovaj vid turizma je, zahvaljujući razvoju tehnike i tehnologije prijevoza, rastu broja vjernika i kultnih mjesta, poprimio karakter masovnog turizma u suvremenom smislu.
Motivi religijskog turizma pokreću 300 – 330 milijuna ljudi u svijetu čija potrošnja dostiže 18 milijardi američkih dolara.
Više pročitajte u rubrici KROZ BOKU
 Prof. dr. Milenko Pasinović