Naš gost u emisiji “Zeleno- plava eko Boka„ bio je pater Tomislav Topić, trapist, svećenik samostana „Marija Zvijezda“ iz Banja Luke. Prva misao koja se kod mnogih još i danas javlja na spomen riječi trapist jest čuveni trapiski sir i pivo. Ostade također izreka u narodu: "Šuti k'o trapist." Drugi opet o njima znaju tek toliko da žive strogim životom unutar svojih samostana, nikada ne govore i sl. No, tko su doista trapisti?
Red pod imenom trapisti ne postoji u Katoličkoj crkvi. Ime su dobili po čuvenom francuskom samostanu Notre Dame de La Trappe u Normandiji, iz kojeg je sredinom 17. stoljeća krenula reforma cistercitskog reda, koja je željela vratiti se na nekadašnju strogu disciplinu iz vremena svetog Bernarda. Službeno se nazivaju Ordo Cisterciensis Strictioris Observantiae (OSCO) - cistercitski red strožeg opsluživanja. Ipak, ime trapist je ostalo, pa se i oni njime služe. Uz kartuzijance, trapisti spadaju u najstroži red u Katoličkoj crkvi. Opslužuju pravilo života svetog Benedikta, koje glasi: "Moli i radi" - "Ora et labora". Izolirani su od svijeta, puno mole, bave se manualnim radom, šute, skromno se hrane, ribu i meso nikad ne jedu. Evo kako je sve počelo: Za velika djela potrebni su veliki ljudi – kao što je bioVelečasni Wendelin Pfanner.
Rodio se 1825. u Voralbergu, kao sin siromašnih roditelja. Filozofiju je završio u Padovi. Odlučuje se za svećeničko zvanje i u Brixenu upisuje bogosloviju. Za svećenika je zaređen 4 godine kasnije.
Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da osnuje samostan u Hrvatskoj, opat Franz (Franjo) Pfanner, trapist, utemeljio je samostan "Marija Zvijezda“ ("Maria Stern") 21. lipnja 1869. godine. Naime, dolazak skupine njegove redovničke subraće u Bosnu (tada otomansko carstvo) smatra se danom utemeljenja samostana "Marija Zvijezda". Najprije su se nastanili u maloj drvenoj staji, koju je opat Franjo kupio, a koju do danas trapisti nazivaju svojom "kolijevkom".
1870. godine počinju graditi novi samostan. Iste godine nabavio je prvo crkveno zvono (zvona su bila zabranjena u otomanskom carstvu!). Prokrijumčario ga je u bačvi jeftinog vina. Opat Pfanner sa svojom subraćom bio je neumorni graditelj. Izgradili su pravi poljoprivredno-zanatsko-industrijski kombinat! U njemu su bili: ciglana, kovačnica s radionicom za plugove, žitnica-silos, kamenolom, mlin, sirara , pilana , sušionica šljiva , pivara, sušionica za voće , tvornica cigle i crijepa, klaonica , mlin za mljevenje kostiju i tvornica tutkala ,voćni i šumski rasadnik, tvornica sukna sa predionicom i tkaonicom, štamparija sa kartonažom i knjigovežnicom , bačvarsko, stolarska i kolarska radionica. Godine 1877. počeli su sa izgradnjom bolnice, a dječje sirotište otvoreno je 1878.Izgradili su obiteljske kuće za svoje radnike. Prve koje su bile pokrivene crijepom. Bile su to također prve kuće u BiH koje su poslodavci izgradili za svoje radnike. Te godine sagrađen je i Radnički azil. Međutim, imanje je nacionalizirano 1945. godine, a nakon rata u BiH u samostanu su ostala svega dva redovnika. Međutim, oni ne gube nadu . Opat Pfanner je doveo u Banja Luku dvije redovničke družbe: Milosrdnice (1872. g.) i Klanjateljice (1879. g.).
Opat Pfanner umro je u Africi 1909. u 84. godini života. U tijeku je proces za njegovo proglašenje blaženim. Ti tihi monasi i monahinje cijeli svoj život posvećuju Bogu na životnom putu kojim upravlja križ. „Naše je da molimo, a Bog će se pobrinuti“- što bi rekli trapisti.
U audio zapisu možete poslušati patera Tomislava Topića- trapista iz samostana „Marija Zvijezda“, Banja Luka.
Audio: Pater Tomislav Topić, svećenik, trapist