Brojni primjeri nam ukazuju na to da se spomenici kulture ili kulturni pejzaž kao „proizvod" prirodnog i kulturnog nasljeđa, ne narušavaju isključivo njihovom devastacijom, već i neprimjerenom gradnjom ili sadržajima. Moguće je da nijesmo svjesni tih posljedica koje nas okružuju, ali smo odgovorni. Odgovorni pred zakonima koji reguliraju pitanja zaštite prirodnih i kulturnih dobara i propisuju način i uvjete njihove zaštite. Odgovorni prema struci i funkciji koje obnašamo, od onih koji se bave strategijom razvoja, preko prostornih planera, urbanista i projektanata, do onih koji se bave zaštitom. Odgovorni prema onima koji su nam to nasljeđe predali na čuvanje. Zato, u svemu tome, ogromnu ulogu ima i javna riječ građana.

  Kulturni pejzaž se ne narušava samo rušenjem spomenika kulture ili ambjentalnih cjelina već i gradnjom neprimjerenom tom ambijentu

Svakim danom, sve se više uvjeravamo, sa koliko su entuzijazma i ljubavi prema sadržaju koji obilježava urbanu i kulturnu fizionomiju grada, Podgorice, Hotela „Crna Gora" , reagirali na njegovu devastaciju, građani Glavnog grada Crne Gore. Nadam se da će ta ljubav biti opredmećena vraćanjem, koliko toliko, identične arhitektonske fizionomije spomenutog objekta.
Na žalost, u zaštićenom području UNESCO-a, izgleda, dosta toga je dozvoljeno, ili se ne pitaju oni koji bi trebalo, odnosno ne obnašaju svoju dužnost. Zaista je teško prepoznati karakteristike koje su izdvajale Muo, kao specifičnu urbano-arhitektonsku cjelinu i prepoznatljivu po vrsti zanimanja kojima su se bavili mještani ovog naselja, što ih je izdvajalo od Dobrote ili Prčanja, naprimjer. To je potvrda, kao i „spomenici" na muljanskoj rivi, o zaštiti u zaštićenom području. Ali, na žalost, ne samo navedeni primjer.
Ako je za „utjehu" , onda je to kontejner na kotorskoj rivi, njenom graničnom prijelazu , koji godinama služi kao objekat u funkciji pružanja graničnih usluga, onima, koji dolaze morem u ovaj grad. Nadamo se, ne još dugo. Ovaj primjer izdvajam samo zbog sličnosti lokacija ali ne i po „težini" , jer se lako može ukloniti. Na opću žalost, ima mnogo težih primjera.
Ono, što treba da se dokaže, da je u funkciji efiksnije zaštite, jesu promjene statusa Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Područno odjeljenje kao skorašnje kadrovske promjene. U suprotnom, to bi potvrdilo drugojačije namjere.
Prof.dr. Milenko Pasinović