Miranda Tatari kapetanica je hrvatske ženske rukometne reprezentacije koja u ponedjeljak protiv Švedske otvara nastup na Europskom prvenstvu. Za Index je prokomentirala stanje u ekipi uoči početka natjecanja, ali i očekivanja od turnira na kojem se kao cilj postavio ulazak u polufinale.

"Prilika generacije", o kojoj svi pričaju, na domaćem terenu. Pritisak ili motiv?

"To definitivno nosi jedan dodatni motiv. Stalno pričamo da smo generacija koja obećava, koja mora nešto dati, no uvijek nešto fali. Ovaj put je angažirana i psihologinja Bojana Jelčić, koja odrađuje sjajan posao, i stvarno je odlična atmosfera među svim igračicama, nije to nikakva gluma. Ja se nadam da će ona obaviti svoj dio posla, moguće je da će ona biti ta karika koja je nedostajala proteklih godina."

"Funkcioniramo kao jedna savršena obitelj. Oduvijek je atmosfera u reprezentaciji bila dobra, ali sad smo možda i najbolje povezani pred ovo Europsko prvenstvo. Svi imamo isti cilj i želje, želimo postići što bolji rezultat i mogu reći da smo jedna kompaktna ekipa."

"Ne smatram, dakle, da domaćinstvo nosi neki pritisak, to može biti samo jedna velika prednost. Nadam se da će se varaždinska Arena sad u prvom krugu i zagrebačka kasnije napuniti i da će nam publika biti vjetar u leđa."

Priželjkujete punu Arenu u Zagrebu i atmosferu kakvu je imala muška reprezentacija 2009. godine na SP-u?

"Svim sportašima je gušt igrati u takvoj jednoj atmosferi. Možda ženski rukomet nije toliko popularan koliko i muški, činjenica je i da je muška reprezentacija tu atmosferu stvorila svojim rezultatima. Mi možda nemamo takve rezultate dosad, ali stvarno priželjkujemo takvu atmosferu. Želimo na krilima toga izboriti polufinale, taj cilj postavljen od izbornika i od Saveza, a dalje je samo nebo granica. Zaista vjerujem da ćemo doživjeti nešto što će ostati u dugom sjećanju."

Kraj je priprema, osjeća li se nervoza?

"Uopće nema nervoze, stvarno jedna čekamo da krene ta prva utakmica. Otkad smo saznale da smo domaćini Europskog prvenstva željne smo ovog trenutka, sve klupske obaveze smo ostavili iza sebe, u potpunosti smo se fokusirale na ovo natjecanje."

Ženski rukomet je u rezultatskom napretku, smatrate li da će se i nakon oproštaja nekolicine iskusnih igračica nastaviti taj trend?

"Dolaze mlade, treba njima napravit mjesta, a dobro je što su se već počele priključivati reprezentaciji, mogu stasati uz nas starije. Svaka smjena generacija nosi svoje, ali ima tu dobrog materijala da se ovaj pozitivan trend nastavi.

Ove sezone Hrvatska je jedina uz Njemačku imala dva kluba predstavnika u Ligi prvaka, Podravku i Lokomotivu. Je li to znak da se i na klupskoj razini ženski rukomet budi?

"Mi smo ispočetka sve komentirale kako je to super, kako se rukomet u Hrvatskoj podignuo na jednu višu razinu, a što je također bitno, kad smo došle na pripreme shvatile smo da je nekih 90 posto ekipe igralo ove sezone Ligu prvaka. Sve to nas je dosta potrošilo pa je izbornik imao teži posao dovesti nas u pravo stanje."

"Velika stvar su dva hrvatska kluba u Ligi prvaka, ali gledajući iz kuta reprezentacije i ove akcije, sve to ima svojih prednosti, ali i nekih svojih nedostataka."

Nemate često priliku kod kuće igrati veliko natjecanje, stižu li neki osobni, posebno bliski navijači?

"Imamo neke navijače koji su nam izuzetno vjerni, koji su išli s nama po Europi i naravno da stižu i ovaj put. Nisu to osobni navijači, više se može reći da su to bliski navijači reprezentacije."

Je li možda stigla podrška iz muške reprezentacije?

"Pa nemamo previše doticaja s okolinom, ovdje smo u izolaciji, ali svako malo se javi netko od njih, bilo osobno, bilo putem Saveza. U dobrim smo odnosima, naravno, trebat ćemo i mi za njih navijat kad budu u Kataru."