Prije početka komemoracije, ispred kazališta, klapa je Arsenu u čast zapjevala pjesmu Tina Ujevića 'Odlazak', koju je Dedić uglazbio. U sami HNK natiskali su se brojni štovatelji lika i djela Arsena Dedića te mnogo njegovih kolega glazbenika među kojima su bili Husein Hasanfendić Hus, Željko Bebek, NIkša Bratoš, Branko Bubica i drugi.

Komemoracijom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku od velikana se oprostio i njegov rodni grad. Velikim aplauzom koji je trajao destak minuta, parter i sva tri kata kazališnih loža ispunjenih posljednjeg mjesta ispratili su umjetnika sa životne pozornice, kao što su ga nebrojeno puta ispratili s kazališne i svih ostalih gradskih pozornica. Iako su svi znali da se Arsenu ne bi svidjela takva pompa, zbog čega je i želio ispraćaj samo u krugu obitelji, na komemoraciji su govore, uz gradonačelnika, održali i predsjednik Gradskog vijeća Ante Poljičak i župan Goran Pauk, ali i predsjednik Šibenske narodne glazbe Darko Gulin, pjevač klape Maslina Branko Bubica i predsjednik šibenske podružnice Hrvatske glazbene unije Vojmir Roša.

- Otišao je čovjek zbog kojeg smo ponosni što smo Šibenčani - kazao je na početku komemoracije gradonačelnik Burić, a župan Pauk je istaknuo kako 'možemo s punim pravom reći da je bio ne samo Šibenčanin, bio je i županijski čovjek'.

Predsjednik Šibenske narodne glazbe Darko Gulin, koji je od govornika osobno najviše vremena proveo s pokojnikom, prisjetio se kako je Arsen isticao kako ga je pet-šest godina tijekom kojih je svirao flautu u glazbi, od 1951. do 1957. godine, snažno obilježilo i odredilo za cijeli život. 

- Bili smo dobri zadnjih 30-ak godina, čuli se telefonom, našli bi se u njegovom dvorištu, ili u Zagrebu, u Šibeniku na piću, koji put s razlogom, koji put bez. Arsen je bio čovjek jedne blistave memorije, verbalno vrlo jak, rekao je što je mislio da treba reći i nema onog tko nije popio 'jezikovu juhu' od njega, pa i ja. Imao je brz odgovor na nečiju provokaciju, na nečiju ideju ili prijedlog - rekao je Gulin.

Također se prisjetio kako se posljednji put čuo s njim 28. srpnja, za pjesnikov posljednji rođendan, kada je uz čestitke, pošalice i brojna pitanja, zaključio kako se već tada Arsen počeo gubiti. 

- Pitao je za maestra Žepinu. Mislio sam da se šali, jer je maestro bio mrtav 50 godina - rekao je Gulin.

- Arsen se nije bojao smrti, bojao se tek da će na dugo zaleći u krevet. Hvala Bogu nije tako. Sve ovo vrijeme govorio bi kako je njegovo društvo sa šank linije odavna mrtvo. Znao se šaliti oko svoje transplatirane jetre. 

- Ma šta mi nisu stavili mušku, znaš li koliko je muška otpornija - prisjetio se jednog od zadnjih razgovora Gulin. Šibensko kazalište pozdravilo je Arsena kao scenskog umjetnika dugotrajnim pljeskom na početku i na kraju događaja, ali ovaj put se znalo da nema bisa.

Jedan od najvećih hrvatskih  glazbenika svih vremena umro je u ponedjeljak u 78. godini.

Zagrebačka će komemoracija biti u Hrvatskom glazbenom zavodu, u ponedjeljak u 12 sati, a sprovod će, prema maestrovoj želji, biti u uskom obiteljskom krugu.