Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, organizirano je po prvi put u Kotorskoj biskupiji, obiteljsko hodočašće Gospi Ratačakoj. Na temeljima drevne benediktinske opatije na Ratcu okupio se veliki broj vjernika, kako iz Kotorske biskupije, tako i iz Barske nadbiskupije, kako bi proslavili Veliku Gospu. Sveto Euharistijsko slavlje predvodio je don Dejan Turza uz koncelebraciju don Siniše Jozića i domaćina don Nikole Majića. Don Dejan je u propovjedi naglasio: "Došli smo se moliti našoj Nebeskoj Majci za obitelji. Život nosi razne poteškoće, ali mi u svakodnevnom životu osjećamo nazočnost i brigu Blažene Djevice Marije za nas, svoju djecu. Ona želi biti ta koja će isprositi milost našim obiteljima. Slijedeći Mariju i mi postajemo male Marije, oni koji donose isusa u naše obitelji i društvo u kojem živima."

Na koncu sv. Mise domaći župnik don Nikola Majić, zahvalio se hodočasnicima, poklonivši im krunice.
Ratačka se sv. Marija u povijesnim se dokumentima spominje kao opatija, dakle zajednica koja već ima svoju moć i značaj jer ima svoga opata, godine 1247. Sve do tada bila je to Opatija sv. Mihaela arkanđela kao i Benediktinske opatije u Stonu i na Prevlaci u Tivatskom zaljevu. Kult sv. Mihaela širi se na početku širenja kršćanstva a za vrijeme pape Gelazija (492. – 496.) širi se Italijom a na našu obalu prenose ga benediktinci u XI. stoljeću iz San Micaele di Monte Gargano. Na istom mjestu gdje se nalazi Opatija sv. Mihaela postojala je starija monaška zajednica o čemu svjedoče kasnoantički arhitektonski ostaci iz V. i VI. stoljeća. Titul Opatije se mijenja u XIII. stoljeću dolaskom ikone sv. Marije u Ratac, čije je štovanje naglo raslo da bi vrlo skoro bila široko poznata.
Od tada je njen značaj na ovim prostorima neprekidno jačao i u XV. stoljeću dostigao svoj najviši stadij.