U organizaciji Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika – Ogranak Bjelovar grupa od 50 hodočasnika je od 28. do 31. ožujka 2015. posjetila zaljev Boke kotorske u kojem ima mnogo mjesta koja su obilježena katoličkim i hrvatskim simbolima. U zaljevu su rođeni bl. Ozana Kotorska, bl. Gracije iz Mula i najpoznatiji sv. Leopold Mandić poznat kao neumorni ispovjednik.
Nedjelju, 29. ožujka 2015., blagdan Cvjetnice, hodočasnici su proveli s kotorskim biskupom msgr. Ilijom Janjićem koji je s velikom radošću pokazivao sve znamenitosti Kotora i bio uzoran domaćin u svom biskupskom domu. Razgovaralo se o položaju Hrvata i katolika u Boki i značaju ovakvih susreta koji obogaćuju i daju podršku sve manjem broju Hrvata u tim krajevima koji jedini tamo čuvaju hrvatsku baštinu i riječ.
Nakon blagoslova palminih i maslinovih grančica u biskupskom dvoru hodočasnici su sudjelovali u procesiji i svečanom misnom slavlju u katedrali sv. Tripuna koje je predvodio biskup msgr. Ilija Janjić.
Vodič i pratitelj hodočasnicima je bio don Robert Tonsati, župnik u malom mjestu Đurići u Boki kotorskoj. Kao rođeni Kotoranin prenio je na sve putnike dio svoga znanja i ljubavi prema tom kraju punom duhovnih i materijalnih vrednota.
Hodočasnici su bili smješteni u prilagođenom samostanskom prostoru u Perastu, a domaćin je bio don Srećko Majić župnik u Perastu koji je svojom ljubaznošću i toplinom sve oduševio.
Nasuprot Perasta nalazi se poznato svetište Gospe od Škrpjela. Po narodnoj predaji, na morskoj hridi (škripu), peraški ribari su pronašli, nakon brodoloma, čudotvornu sliku majke Božje. Na tom mjestu je nastao umjetni otok nasipanjem kamena oko hridi i potapanjem starih i isluženih jedrenjeka, na kojem su pobožni Peraštani podigli crkvu, najljepši zavjet Bogorodici, jedinstven na čitavom Mediteranu pa i u svijetu. Gradnja prvobitne male kapele na hridi je počela 1452. god.
Osim Perasta hodočasnici su posjetili Herceg Novi u kojemu je rođen sv. Leopold Mandić, mjesto Prčanj u kojemu se nalazi najljepša i najveća župna crkva u Boki iz novijega doba, s bogatom riznicom. U malom ribarskom mjestu Muo se rodio bl. Gracija, koji je u našim krajevima manje poznat. Gracija je bio čovjek skromnog podrijetla, težak i ribar. Kad se odlučio za redovnički život, nije se htio baviti knjigom i postati svećenik, nego je živio kao skromni redovnički brat. Radio je u sakristiji, samostanu i samostanskom vrtu. Posebno su mu bili na srcu siromasi i prosjaci. I danas se vjerni puk okuplja oko njegovog neraspadnutog tijela u u župnoj crkvi Pomoćnice kršćana.
Posebna je po svojoj unutrašnjosti i velebna crkva sv. Eustahija u Dobroti koja je puna umjetničkih djela novijeg doba. Oltarni zid je djelo Ede Murtića, a na stropu je 12 slika Josipa Kljakovića.
Boka kotorska ima i jednu blaženicu. To je bl. Ozana Kotorska koja je poznata kao apostol kršćanskog jedinstva i zaštitnica ekumenskog pokreta, a uz sv. Tripuna je zaštitnica Kotora. Hodočasnici su se poklonili pred njezinim neraspadnutim tijelom koje se čuva se u crkvi Sv. Marije u Kotoru, gdje je štuju ne samo katolici nego i pravoslavci.
Nakon povratka hodočasnici puni dojmova zadovoljno i oduševljeno prepričavaju događaje i nadaju se da će ovo putovanje u Boku kotorsku potaknuti i druge da se odvaže na takav put kako bi i oni bili dio sreće tamošnjih Hrvata zbog susreta i kako se ne bi osjećali zaboravljenima i ostavljenima.