Kaže da je imao više volje nego talenta za igranje fudbala, koji je bio sport njegovog djetinjstva. Veselko Grubišić, ambasador Hrvatske u Crnoj Gori, opisuje sebe kao umjereno strastvenog navijača, a rezultati Vatrenih na Mundijalu ga čine srećnim. Sa 57-godišnjim Dalmatincem, magistrom političkih nauka, razgovarali smo o šansama hrvatske selekcije u Rusiji, fudbalu i diplomatiji...

Vaša ekselencijo, kakva su Vaša lična fudbalska iskustva? Da li ste se, možda, nekad i aktivno bavili „najvažnijom sporednom stvari na svijetu“?

Sjećam se, stara, već dobro pohabana nogometna lopta bila je moj prvi sportski rekvizit. Znam da smo stalno nosili pumpu za bicikl kako bi je povremeno mogli malo dopuni zrakom. Mi djeca smo je jurili po dvorištima i livadama. Najgore je bilo kada bi nam loptu netko od roditelja oduzeo i sakrio, valjda da nas primora da napišemo domaću zadaću. Osim kožne, uvijek smo u rezervi imali neke „gumene“koje smo koristili umjesto one kožne. Svaki veliki odmor od prvoga razreda osnovne škole pa sve do gimnazije, igrali smo nogomet. U gimnaziji koju sam pohađao od 1976. do 1980. godine košarka je bila postala jako popularna, ali smo često igrali i nogomet. Bio sam solidan nogometaš (više volje nego talenta), ali bez ozbiljnog potencijala za neki tim, pa čak niti u „Zoni“. Svejedno, i u odrasloj dobi do unatrag 20-ak godina volio sam s prijateljima zaigrati nogomet, makar u parku. Sada, uz čašu piva, uživam gledati nogomet naročito kada se radi o europskom ili svjetskom prvenstvu. Drago mi je pogledati i klupske utakmice, poput recimo nedavnog finala Lige prvaka kada su na obje strane igrali moji Hrvati, Modrić za Real, a Lovren za Liverpool. Naravno, derbi Dinamo - Hajduk teško mogu propustiti.

Sa koliko pažnje pratite mečeve 21. Svjetskog prvenstva u Rusiji?

Svjetsko prvenstvo u Ruskoj Federaciji pratim kada god mogu s obzirom da ovdje u Crnoj Gori uistinu imam puno obveza. Mislim da sam gledao barem 7 utakmica u prvom krugu. Međutim, ipak sam stigao pogledati direktan prijenos sve četiri utakmice u kojima je igrala Hrvatska.

Da li si možete okarakterisati kao strastveni fudbalski navijač? Da
li se dio fudbalske euforije iz Vaše domovine prenio i na Vas?

Mislim da sam umjereno strastven navijač. Atmosfera koja vlada u Hrvatskoj i među Hrvatima diljem svijeta, pa i među Hrvatima ovdje u Crnoj Gori, utječe i na moje odlično raspoloženje. Međutim, nisam upao u euforiju nego pokušavam slijediti razmišljanja našeg odličnog izbornika Dalića, pa samo gledam, očekujem i želim pobjedu u onoj utakmici koja se igra, bez euforije, ali s nadom za dalje.

Reprezentacija Vaše zemlje, nakon odličnih igara u grupnoj fazi, pobijedila je Dansku u penal seriji, i prošla u četvrtfinale. Apetiti su porasli - može li generacija Luke Modrića i Ivana Rakitića nadmašiti slavu čuvene generacije Davora Šukera, Zvonimira Bobana i ostalih Vatrenih koji su 1998. osvojili treće mjesto.

Gledajući prvi krug natjecanja, posebice utakmicu između Hrvatske i Argentine, kada su naši igrači ostavili srce na terenu, baš su igrali za Domovinu, rekao sam. „Ako i ne odemo dalje, ovako se izgara za svoju zemlju“! Naravno, sada kada smo u četvrtfinalu, dakle među 8 najboljih na svijetu, mislim da se imamo pravo nadati medalji. Međutim, ispred nas je vrlo moćna Rusija. Ako pobijedimo domaćine ovog Svjetskog prvenstava, mislim da se onda imamo pravo nadati bilo kojoj medalji. Ova generacija usporediva je s onom iz 1998. kada smo u Francuskoj osvojili broncu. Ako to ponovimo, to je sjajno, ako bude više od toga to je izuzetno.

Dopustite mi da vam kažem jednu anegdotu iz mojeg prethodnog služenja kada sam bio veleposlanik Hrvatske u Kanadi. Veleposlanici EU država su pozvali Vrhovnog poglavicu (Grand Chief Shawn Atleo) kanadskih urođenika Atlea na doručak. Nakon što nam je održao uvodno izlaganje i nakon što su ga mnogi veleposlanici EU članica pozdravili, ja sam ga također pozdravio probranim riječima, a Veliki poglavica Atleo, na iznenađenje svih, upita me: „Ekscelencijo kakve su šanse da me upoznate s Davorom Šukerom“.Ovaj događaj govori kako nogometna reprezentacija može na nevjerojatan način pronijeti pozitivnu sliku o jednoj državi diljem svijeta.

Da li po Vašem saznanju Vaši sunarodnici u Crnoj Gori organizuju zajedničko praćenje mečeva?

Znam da se Hrvati nalaze po kafićima i kućama i navijaju za Hrvatsku. Vesele se i ponosni su na Vatrene. Raduje me što su mi mnogi Crnogorci čestitali i oni sami navijaju za Hrvatsku…

U državama sa prostora nekadašnje Jugoslavije "ljubomorni" smo na kontinuirane uspjehe Vaše fudbalske reprezentacije, ističući u prvi patriotski naboj sa kojim Vatrene pristupaju mečevima u nacionalnom. Da li i Vi smatrate da je to recept - nimalo tajni - niza dobrih rezultata Vatrenih, ili je, možda, riječ o grupi izuzetno kvalitetnih fudbalera u dobro posloženom sistemu?

Hrvatsku se danas u svijetu percipira kao jednu od najsportskih nacija. Mi baš imamo lijep, jedinstveni prepoznatljivdres. Naša šahovnica je postala naš „brand“. Mislim da mi baš imamo taj patriotski naboj i da ga uopće ne skrivamo. U Kanadi su me baš zbog toga znali pitati: „Ima li uopće Hrvata koji nisu patrioti ili kako mi kažemo domoljubi“. Najčešće sam im rekao da možda i takvi postoje ali da ih ja do sada nisam imao prilike upoznati. Ipak, želim reći da mi uistinu imamo vrhunske igrače, ali bez kvalitetnog izbornika u ekipnim sportovima teško je ostvariti vrhunske rezultate. Zapravo samo se sjetimo Novosela (košarka), Rudića i Tucaka (vaterpolo), Blaževića (nogomet), Červara i Kljajića (rukomet) i mnoge druge.

Iz Vašeg ugla, kao karijernog diplomate koji je prethodno službovao u Republici Irskoj i Kanadi: da li i koliko fudbal može da doprinese relaksiranju međusobnih diplomatskih odnosa dvaju država?

Mislim da sport, posebice nogomet, može pridonijeti relaksaciji odnosa između država. Nažalost, nekada navijačke strasti znaju otići u suprotnom smjeru, naslađivanja gubitnicima. Sve je to za ljude, ali ja želim Hrvatsku koja pobjeđuje odličnom igrom, koja nam daje dodatnu pozitivnu afirmaciju u svijetu, a da pri tome ne ponizimo one koje na tom putu pošteno pobjeđujemo.

Slijedi meč četvrtfinala sa domaćinom Rusijom. Kakva su Vaša očekivanja?

Sa svakom pobjedom i moja očekivanja rastu. Znate, mnogi su, u srazu Španjolske i Rusije, vidjeli Španjolsku kao favorita, ali Rusija je u četvrtfinalu, a odlični Španjolci su otišli doma. Došli smo do četvrtfinala, smatram to iznimnim uspjehom, ja sam s tim rezultatom iznimno zadovoljan. Izbornik Dalić je kazao da ćemo Rusiju tretirati kao najbolju momčad ovog Svjetskog prvenstva…

Ipak, očekujem da moji Vatreni ponovno ostave srce na terenu, sanjam pobjedu Hrvatske, pa što Bog da…