U cijelosti vam prenosimo intervju veleposlanika Republike Hrvtske  gospodina Veselka Grubišića za  Pobjedu:

„Odnosi između Hrvatske i Crne Gore su jako sadržajni i veoma razgranati, tako da ih ni jedno otvoreno pitanje ne može dovesti u pitanje“ – kaže u intervjuu Pobjedi ambasador Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić. On podsjeća da nije samo ulazak u EU i NATO izazvao promjene u hrvatskom društvu, nego i sam proces pregovora. – Bili smo primorani promijeniti mnoge stvari i navike. Puno pojava koje su bile uvriježene čak kao normalne prije samo 15-ak godina danas su potpuno neprihvatljive. Neki naši političari su „nastradali“ jer se društvo u vrednosnom smislu brže mijenjalo od njihovih navika i načina na koji su funkcionirali i obavljali poslove. Dakle, sada smo u društvu najboljih, pa nam te okolnosti osiguravaju okvir i mehanizme u kojima možemo vrijednosno i ekonomski dalje napredovati – poručuje Grubišić. U intervjuu govori o sličnostima dvije države, integracijama, koliko se promijenio njihov imidž u svijetu i kako je reagovao kad je čuo da će službovati u Podgorici.

POBJEDA:Hrvatska u integracionim procesima, razvoju turizma i mnogim drugim oblastima može biti uzor Crnoj Gori. Koliko se Hrvatska od ulaska u NATO promijenila i koliko je članstvo blagotvorno uticalo na kompletan razvoj? Može li Crna Gora očekivati takve benefite?

GRUBIŠIĆ: Ove godine navršava se 26 godina od proglašenja hrvatske neovisnosti, upravo nam se navršilo osam godina članstva u NATO-u i gotovo četverogodišnje članstvo u Europskoj uniji. Unatoč Domovinskom ratu, Hrvatska i Hrvati doživjeli su svoju punu afirmaciju i prepoznatljivost, te uživamo pozitivan imidž diljem svijeta. Sada hrvatski dužnosnici sjede u Bruxellesu za stolovima pri kojima se odlučuje, ne moramo više druge pitati što su o nama rekli ili odlučili, sada sami možemo iznijeti svoje mišljenje, naša stremljenja i interese. Tako smo puno, bezbroj puta iskoristili to svoje pravo nastupa i zalagali se upravo i za ubrzanje puta Crne Gore prema euroatlantskim integracijama. Sada u NATO-u i EU sjedimo za stolom 28-orice, dakle s onima čija gospodarstva čine polovicu ukupne svjetske ekonomije. Nije samo ulazak u EU i NATO izazvao promjene u hrvatskom društvu nego smo tijekom procesa pregovora s NATO-om i EU i željeli, a i bili primorani, promijeniti mnoge stvari i navike. Puno pojava koje su bile uvriježene čak kao normalne prije samo 15-ak godina danas su potpuno neprihvatljive. Neki naši političari su „nastradali“ jer se društvo u vrijednosnom smislu brže mijenjalo od njihovih navika i načina na koji su funkcionirali i obavljali poslove. Dakle, sada smo u društvu najboljih, pa nam te okolnosti osiguravaju okvir i mehanizme u kojima možemo vrijednosno i ekonomski dalje napredovati. Članstvo predstavlja i novi početak permanentnog reformskog procesa, nešto kao cijeloživotno učenje. Europski novac koji dobivamo za razne projekte mora se trošiti namjenski i transparentno što nas usmjerava na etičnije poslovanje, a kada se naviknete etično poslovati onda to treba postati stvarni i trajni način poslovanja. Crna Gora je isto nedavno obnovila svoju državnost. Mislim da ste odabirom članstva u NATO-u i EU odredili dobar put, pa nam je i drago da Crna Gora slijedi Hrvatsku u integracijskim procesima, razvoju turizma pa i drugdje. Poznato mi je da u Kanadi, SAD i udaljenijim državama Hrvatsku i Crnu Goru često nude kao zajedničku turističku destinaciju. Uskoro će Crna Gora postati punopravna članica NATO-a, a u naprednoj ste fazi u pregovorima s Europskom unijom. Biti u tom prestižnom društvu najboljih zahtijeva dodatni trud kako bi naša društva vrijednosno i prosperitetno bila tako dobra da naši mladi mogu povjerovati da im nigdje drugdje neće biti bolje.

POBJEDA: Iz iskustva Hrvatske, koliko će ulazak u NATO pomoći Crnoj Gori na putu ka Uniji?

GRUBIŠIĆ: Za mene su transatlantske integracije postavljene na dva stupa ili na dvije noge istoga tijela. Ulaskom u NATO vi pokazujete da ste ispunili mnoge tražene demokratske standarde čime ste dijelom ispunili i dio kriterija za ulazak u EU.

Siguran sam da će članstvo Crne Gore u Organizaciji sjeverno-atlantskog ugovora djelovati blagotvorno na vaše skoro članstvo u Europskoj uniji. Znate, kada smo u nekoliko navrata bili nepravedno blokirani u procesu pristupanja EU, nekad smo molili naše prijatelje iz SAD za pomoć u prekidu blokade. Iako SAD nisu članica EU rado su „uvjeravali“ neke članice iz EU kako nije u redu blokirati svoju NATO saveznicu. Ponovit ću ono što sam puno puta rekao: „Članstvo Crne Gore u NATO-u nije usmjereno ni protiv koga, ono je izbor Crne Gore i svi će se uvjeriti da je ono pozitivno, poticajno i blagotvorno i za sve vaše susjede“.

POBJEDA: Kakvi su odnosi dvije susjedne zemlje? Gdje vidite prostor za unapređenje saradnje i na čemu će biti fokus tokom Vašeg mandata?

GRUBIŠIĆ:Odnosi između Hrvatske i Crne Gore su jako sadržajni i vrlo razgranati, tako da ih nijedno otvoreno pitanje ne može dovesti u pitanje. Postoji nekoliko otvorenih pitanja koje smo odlučili rješavati dogovorom i nadam se da ćemo uspjeti. Ja mislim gdje je dobre volje tu je i uspjeha. Vrlo je važno izbjeći ostrašćenost kod rješavanja otvorenih pitanja. Hrvatska je prenosila, prenosi i prenosit će sva svoja znanja i vještine stečene u pregovorima o članstvu u NATO i Europskoj uniji. S obzirom da smo mi posljednji i po sličnim pregovaračkim kriterijima ušli u Europsku uniju, te i zbog razumijevanja hrvatskoga jezika, mi smo zapravo upućeni pomagati Crnoj Gori na tom europskom putu. Uvijek ima prostora za unaprjeđenje odnosa, posebice u gospodarstvu. Isto tako važno je da vašim općinama naši gradovi i općine prenesu svoja znanja kako su koristili pretpristupne fondove i da se pripremite za korištenje fondova kad uđete u EU, da ponovite naše uspjehe i izbjegnete naše pogreške. Volio bih da se naša otvorena pitanja riješe tijekom mog mandata. Želio bih da do konca mog mandata započne izgradnja Jadransko-jonske autoceste, da se završi jadransko-jonski plinovod. Iskreno se nadam da će Crna Gora koncem mog četverogodišnjeg mandata postati članica EU. Dakle, fokus će biti na svemu naprijed rečenom i daljnjem povezivanju ljudi i poduzeća. Pritom treba snažno razvijati našu kulturnu suradnju, suradnju u području obrane i unutarnjih poslova i obvezno turizma, zdravstva, svega što je pozitivno… Nedavnome je jedan vaš glasoviti liječnik posebno usrećio kada je rekao da je Zagrebački medicinski fakultet u prošlosti učinio jako puno za iskorjenjivanje zaraznih bolesti u Crnoj Gori, zar ne trebamo nastaviti u takvom duhu.

POBJEDA: U posljednjih 15 godina imidž Hrvatske u svijetu je drastično promijenjen. Od nekadašnje bivše republike države koja se raspala u ratnom vihoru, danas je Hrvatska rame uz rame sa Monakom. Kakav je imidž Crne Gore i da li idemo stopama Hrvatske?

GRUBIŠIĆ:Najprije želim konstatirati da je gotovo čitavo dvadeseto stoljeće bilo prihvatljivo klevetati i ružno opisivati Hrvate, hrvatstvo i napose hrvatsku državnost. Tako je moj narod opisivan klevetama koje su širene diljem svijeta, a kad o nekomu formirate mišljenje temeljem klevete, to se onda zove predrasuda. Uvijek prihvaćam odgovornost za loše čine koje je moj narod učinio, ali zar je bilo potrebno okrivljivati nas za ono što nismo učinili. Činilo mi se da se željela stvoriti atmosfera trajne krivice kako bi Hrvati izgubili kolektivno samopouzdanje i pretvorili se u podanički narod. Kada sam, nakon studija u Zagrebu, 1980-ih, imigrirao u Australiju bilo mi je gotovo nevjerojatno kakvu je stigmu tamo nosio moj hrvatski narod. Propaganda je ciljala zanemariti sve naše vrline i prinos čovječanstvu, kao recimo kravatu, a do najperfidnijeg uvećati naše manjkavosti. Iako su nam najvredniji ljudi, ovdje neću nabrajati ljudske žrtve samo želim spomenuti da je u agresiji na Hrvatsku uništeno preko 200 tisuća stambenih jedinica, preko 300 katoličkih crkava i kapela je do temelja srušeno. Upravo razminiravamo posljednje četvorne kilometre miniranih područja, zamislite da smo mi morali razminirati oko 7000 četvornih kilometara teritorija što je površinom malo više od polovice ukupne površine Crne Gore. BDP Hrvatske 1990. bio je oko 37 milijardi američkih dolara, a 1992. samo nešto više od 10 milijardi dolara. Dakle, krenusmo od negativnog imidža preko imidža ratne zone, a stigosmo do države koju treba posjetiti, države s izvrsnim cestama, čistim gradovima, ljubaznim ljudima, izvrsnom hranom, ali i puno stvari koje moramo i trebamo mijenjati. U nekim američkim televizijskim emisijama znaju reći: „Nisi ti toliko zaslužan da bi te trebali poslati u Monako ili u Hrvatsku“. Zamislite, danas se Hrvatska smatra jednom od najsportskijih nacija na svijetu, svi prepoznaju našu crvenobijelu šahovnicu. U deset važnih sportova među prvih deset nacija smo na svijetu. Sada smo u mogućnosti graditi vlastiti identitet, a vidim da to sada čini i Crna Gora. Vi ste, također, započeli graditi vlastiti pozitivan imidž u svijetu i to će se nastaviti. Isto tako percepcija Hrvatske kao članice transatlantske zajednice je takva da nam donosi dodatni veliki broj turista. Kad sam služio kao veleposlanik Hrvatske u Kanadi, sjećam se razgovora s mnogim ambasadorima afričkih, azijskih i južnoameričkih država koji su ulazak Hrvatske u Europsku uniju gledali kao grandiozan uspjeh, vrednovali su ga, čini mi se, više nego mi sami. Hrvatska je prošle godine imala barem dvostruko više stranih turista od velikog Brazila, a da SAD nemaju Aljasku Bazil bi površinom bio veći od njih. Konačno, nakon ulaska u Europsku uniju počela nam je rasti industrijska proizvodnja, što smatram izuzetno važnim, oporavila nam se brodogradnja… Radujem se danima kada će Hrvatska, Crna Gora i sve naše susjede poput Bosne i Hercegovine i Srbije, a naravno i onih nama dragih država poput Albanije, Makedonije i Kosova biti važni opskrbljivači organske hrane i cvijeća cijeloj Europskoj uniji. Naravno da ovdje nikako ne isključujem i druge države u našoj blizini.

POBJEDA:Kako ste reagovali kada ste saznali da ćete biti ambasador u Podgorici? Kakvi su prvi utisci, šta Vas je najviše iznenadilo?

GRUBIŠIĆ: Ja volim svoju Hrvatsku i svoj hrvatski narod, ponosim se svojim identitetom, pa mi je uvijek čast i privilegij biti veleposlanik Hrvatske u nekoj državi. Isto tako cijenim i druge narode i njihove države. Iako sume počeli bili pripremati za jednu puno veću državu, svojim sam nadređenima dao do znanja svoju obiteljsku situaciju, te da bih jako cijenio služiti Hrvatskoj u nekoj susjednoj državi. Kad su me iznenada pitali bi li htio biti veleposlanik Hrvatske u Crnoj Gori, iskreno ću vam reći to mi se činilo kao baš jedno priznanje i nagrada za moj cijeloživotni trud za moju Domovinu. S druge strane bio sam potpuno svjestan intenziteta odnosa između naših dviju država, ali sam s radošću prihvatio ovu časnu dužnost. Već sam susreo puno divnih ljudi ovdje u Crnoj Gori, sretan sam što autohtona Hrvatska zajednica u Crnoj Gori voli svoju Crnu Goru i od nas traže da uložimo dodatne napore kako bi pomogli Crnoj Gori na njenom euroatlantskom putu.

Vijek mira će nam trebati da više nikada ne posegnemo jedni na druge

POBJEDA: Živjeli ste i radili širom svijeta od Amerike i Australije do Belgije i Irske. Šta ovaj dio Balkana ima posebno i može li brže ići ka razvijenijoj Evropi?

GRUBIŠIĆ: Posjetio sam preko 50 država, živio sam u osam država. Svugdje mi je bilo lijepo, svaka zemlja ima svoje čari i ljepote, kulturu i ljude koje zavolite. Svaka je država dio nečega većega, ali i svaka zaslužuje zvati se onako kako je međunarodno priznata. Ja Crnu Goru zovem točno kako se ona i piše, nemam je potrebe zvati Balkanom, pa čak ni zapadnim. Vi znate da je riječ Balkan turska kovanica nastala od dvije riječi med i krv. Danas, na međunarodnoj sceni Balkan ima dosta negativne konotacije i određeno pejorativno značenje. Kad vas žele povrijediti samo kažu „ma Balkanac“. Tijekom života posjetio sam gotovo sve hrvatske gradove i mnoge općine. Od dolaska u Crnu Goru vidio sam dobar dio vaše države, ali mi još dosta toga i predstoji. Mislim da su Hrvatska i Crna Gora svojim krajolikom na ipak malom prostoru toliko raznolike i lijepe da im baš pristaje pridjev kojim ih mnogi iz udaljenih krajeve ukrašavaju, a to je „magic“, dakle čarobne. Kada tome dodamo klimu, nevjerojatno je da ljudi ne žive boljim standardom i boljim vrijednostima. Ne trebamo se odricati svojih dobrih odlika poput gostoljubivosti, obiteljske povezanosti, ali se moramo odreći onih karakteristika koje nas sputavaju. Treba nam barem stoljeće mira i prosperiteta kako bi to postalo dio našeg imidža i trajna navika da više nikad ne posegnemo jedan na drugoga.