16. po redu glazbeni festival "Don Brankovi dani muzike" svečano je otvoren sinoć na Trgu ispred katedrale sv. Tripuna u Kotoru i trajat će do 13. kolovoza. Ovogodišnji program festivala, naslovljen "Korijeni", počeo je intoniranjem crnogorske himne.
Festivalski orkestar KotorArt-a, pod dirigentskom palicom sjajnog maestra Vahana Marirossiana, izveo je Bethovenov Klavirski koncert br. 1 u C-duru, uz pratnju solista i pijanista Ratimira Martinovića. Nakon toga, uslijedila je premijerna projekcija dokumentarnog filma redatelja Dušana Vulekovića, koji je nastao po narudžbi KotorArta, a koji nas upoznaje s Kolom Bokeljske mornarice. Na samom kraju večeri, brojna publika imala je priliku poslušati kompoziciju inspiriranu Bokeljskim kolom, u izvođenju Festivalskog orkestra KotorArt-a i Gradske muzike Kotor, koju su komponirali šest suvremenih kompozitora iz regije (Hrvatske, BiH, Srbije, Makedonije, Slovenije i Crne Gore). Fenomenalna kompozicija oduševila je sve nazočne i izazvala burne ovacije.
"Mornarica je stoljećima bila tema brojnih hroničara, povjesničara, bila je mecena, inspirator brojnih likovnih umjetnika, književnika i muzičara. Kolo Mornarice je, prema tradiciji, prvi put plesalo 13. januara 809. godine u čast dolaska relikvija Sv. Tripuna u Kotor. Ne znamo autora muzike, kao što ni ne znamo imena graditelja Katedrale, ali oni su najvažniji simboli našeg kolektivnog identiteta. Večerašnji koncert potvrđuje da je Mornarica ne samo čuvar tradicija, već da je aktuelna i da je u stanju da inspirira i motivira i savremene kompozitore i muzičare. I Gradska muzika, koja ove godine obilježava značajan jubilej - 175 godina od osnivanja i koja je protagonista kulturnog i muzičkog života Grada, povezana je sa Bokeljskom mornaricom, koju u cijelom tom periodu prati u svim njenim javnim nastupima i svira njenu himnu", istakao je admiral Bokeljske mornarice Anton Sbutega.
Nazočnima se obratio i predsjednik Općine Kotor, Vladimir Jokić, koji je u veoma inspirativnom govoru rekao: "Ljeti se Kotor pretvori u veliku scenu muzike, glume, plesa, igre, slike. Grad je krajem juna vibrirao u ritmu klapske pjesme, proteklih deset dana ključevi grada su bili u dječjim rukama, a od večeras uz veliku muzičko-filmsku priču o korijenima Grad će biti bojen muzikom. Umjestnici, gosti, prijatelji i posjetioci ne posjećuju Grad zato što je to najbolja scena i najbolji program koji mogu da vide. Ne. KotorArt i Grad se posjećuju zbog drugog kvaliteta. Zbog iskrenosti. Kotor ne priređuje festival da bi se dopao drugima, da bi privukao druge, već iz najiskrenije potrebe da izrazi sebe. Naslagane hiljade godina istorije se u Kotoru ne materijalizuju samo kroz impozantne utvrde, crkve, pjace i trgove, već i kroz potrebu da se kroz umjetnost i iskrenost izrazi svako bilo koje je kroz milenijume udaralo ovim ulicama. Civilizacija konstantno sebi postavlja pitanje o tome da li postoje slučajnosti ili su sve dio nekog velikog plana čiji cilj i svrhu mi ne možemo naslutiti. Sklon sam da vjerujem da neke značajne slučajnosti predstavljaju sinhornicitet, kojem ne treba tražiti svrhu, već ga prihvatiti i pratiti. Kada sam sa gospodinom Martinovićem razgovarao o večerašnjoj noći pomenuo mi je da će orkestar izvoditi varijacije na temu Kola Bokeljske mornarice i da je to naručeno još krajem prošlog festivala, što smo obojica prihvatili ne pitajući se da li je to sve baš tako i da li je sve posljedica namjere. Večeras, stojeći na ovom mjestu, čini mi se da su stvari posve drugačije. Čini mi se da niti je gospodin Martinović sam naručio ove varijacije, niti je gospodin Vuleković sam snimio film, niti je lokalna uprava sa sponzorima uspjela da organizuje festival. Svi smo mi bili samo puki izvršioci namjere Grada, namjere njegove istorije, namjere da nas večeras ovdje okupi i da nas pozove na duboko promišljanje o korijenima. Večerašnju noć nismo mi posvetili Gradu. Grad se noćas posvećuje svakome od nas ponaosob. Da svi uz iskrene zvuke orkestra razmislimo najiskrenije o korijenima. Korijenima koji su u nama, koji ne vezuju naše tijelo, nego naše duše. Večeras smo pozvani da se vratimo sebi, da se vratimo jedni drugima, da bismo se vratili Gradu. Vrijedi se zaroniti u sebe u potrazi za korijenom sebe samoga. Kako pjesnik kaže obraćajući se maslini i njenom korjenu: „Vrijedi! Makar hlad pod tobom ne postao čak ni troskot, makar žile, makar korijen bio i premoren i izguljen, – vrijedi – za glas granja, školjke cvjetova, za list prosto, za viske maslinki, zelene, modre – kristal s uljem!“ Vrijedi – da bar jednom, kad mrak obezliči, zgužva kopno, – ribaru nad svijećom, što žar razgrće rukama, budeš: svoji. Vrijedi – za cigla tri cvijeta, za tri kapljice ulja s opnom; vrijedi – da se, uspravno, prosto stoji! Don Branko Sbutega, vođen promišlju u noći poput ove, na prvom otvaranju umjesto riječima otvorio je festival zvonima katedrale. Ostaviću sve nas muzici i sopstvenim dubinama uz riječi još jednog pjesnika vezanog za Kotor: „Kao neka vječna glazba naše slave, našeg jada zvonila su od davnina stara zvona moga grada. Kao neka vječna glazba kolijevki, kolonada slušajte ih kako zvone stara zvona moga grada".
Realizaciju ovogodišnjeg Festivala, pored Općine Kotor, podržali su: Luštica Bay, Coca Cola, Sava osiguranje, Hotel "Palma", Palmon Bay i Veleposlanstvo Poljske.
Pored brojnih posjetitelja, večeri su nazočili: veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić, konzul Republike Hrvatske u Crnoj Gori Hrvoje Vuković, ministrica u Vladi Crne Gore Marija Vučinović, monsinjor Ilija Janjić, biskup kotorski, kao i svećenstvo Kotorske biskupije; predstavnici Bokeljske mornarice, ravnatelj Pomorskog muzeja Crne Gore Andro Radulović i drugi predstavnici kulturnog života Kotora.