Na programu III. književnog festivala Ćirilicom na Trgu između crkava u Starom gradu u Budvi predstavljen je „Kotorski misal". Paleografski ga je obradila, i raščitala, u Berlinu, dr. Lenka Blehova Čelebić, a objavilo Hrvatsko nacionalno vijeće Crne Gore.
Na početku večeri nazočnima se u ime izdavača obratio Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore: „Svojim znanstvenim radom gospođa Lenka je zadužila Crnu Goru u kulturološkom smislu kao malo tko u povijesti, vraćajući joj u posjed najstarije knjige od kojih se po jedan sačuvani primjerak nalazi u Berlinu i drugi u Sankt Petersburgu. Kada stavimo u povijesni kontekst ove knjige tada moramo da se prisjetimo da su pisane u vrijeme kada nije bilo papira, kada nije bilo tiskara, kada se pisalo na pergamentu guščijim perom, kada je malo tko znao čitati, a još manje ih je znalo čitati i pisati. Kako kaže akademik Stjepan Damjanović, ovaj misal je najvjerojatnije pisan u južnoj Italiji, možda u Bariju, beneventanom, koja je dobila ime po pokrajini Benevento, a bila je naročito zastupljena od VIII do početka VX stoljeća. U ovom slučaju prelijepi kurzivni manuskript sa prekrasnim minijaturama koje tek trebaju da se stručno obrade. Posebno je inspirativno govoriti na ovom trgu između crkava, koje su suvremenici ovog misala, Santa Maria in Punta, s početka devetog stoljeća i bazilike između crkve svetog Ivana i Citadele“. Gospodin Deković je Narodnoj biblioteci Budve poklonio nekoliko primjeraka „Kotorskog misala“.
Predsjednik Hrvatske građanske inicijative i zastupnik u Skupštini Crne Gore Adrijan Vuksanović izrazio je zahvalnost organizatorima na pozivu i kazao kako „Kotorski misal“ ima svoju duhovnu, identitetsku, sociološku i političku vrijednost.
„Naše vrijeme karakterizira se, između ostalog, i po jednom specifičnom zaboravu. Zaboravu transcendentnog. Naime, u spoznajnom smislu nudi nam se i priznaje se samo ono što nam je empirijski dostupno, pri čemu se nameće ignoriranje svake metafizičke stvarnosti. Velikani ljudske povijesti bili su snažno ukorijenjeni u transcendentno, a svoj put su usmjerili k Eshaton, jedinoj punini. Kotorski misal je, kao liturgijska knjiga, par excellence djelo koje uprisutnjuje metafizičku realnost u naš pojmovni svijet. Kao takav on je nadahnuće i hrana za naš duhovni život, iz čega je nesporan po značaju“, kazao je Vuksanović. On je naglasio da se različite kulture ne suprostavljaju, već prepliću i dopunjuju te da je sinoćnja večer dokaz tome: „U sklopu manifestacije koja nosi me Ćirilica, mi pričamo o latinskoj duhovnoj baštini. Pojednostavljeno, ali ne banalizirano –u okviru ćirilice pričamo o latinici“.
Budvanskoj publici predstavila se i dr. Lenka Blehova Čelebić, koja je najzaslužnija što je Kotorski misal ugledao svjetlost dana u Crnoj Gori. „U Evropi ima samo 1300 benevedanskih rukopisa. Oni su veoma rijetki, zato što benevendana je bilo jedno ukrasno, raskošno pismo, teško za čitanje i komplikovano za upotrebu te ju je brzo istisla gotika. Zato ima vrlo malo tih rukopisa u svijetu i važno je da se o njima što više zna, jer su svi oni redom prekrasni, iluminirani i svaka država koja može da se pohvali da posjeduje ovakav rukopis, ima značajnu stavku u njenoj kulturnoj baštini. Naš rukopis je važan za povijest naših prostora, jer nam govori mnogo o našoj crkvenoj i kulturnoj povijesti. Kao svaki od ovakvih poduhvata, on je važan i za evropsku i nacionalnu povijest“, istakla je dr. Lenka Blehova Čelebić.
Na samom kraju nazočnima se obratio Gojko Čelebić, autor dugometražnog filma „Kotorski misal" snimljenog u Njemačkoj, koji je publici predstavio „put“ Misala od Berlina do Kotora, naglašavajući da je prava sreća što je uopće „preživio“ najkritičnije doba svjetske povijesti.
Predstavljanju „Kotorskog misala“ su, između ostalih, nazočili: veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Veselko Grubišić, potpredsjednik Općine Tivat i potpredsjednik Hrvatske građanske inicijative Ilija Janović, članovi predsjedništva HGI-ja Dijana Milošević, Miroslav Franović i Blanka Radošević Marović, predsjednica Foruma žena Hrvatske građanske inicijative Tamara Bogdanović, svećenik don Filip Janjić, župnik budvanski; bogoslov Ivan Vukčević, kao i otac Pavle Kondić iz manastira Stanjevići.