„Učite kćerke da se odmalena zanimaju za knjige, obrazovanje, ulaganje u svoje znanje. Jer to je ono što im jednoga dana nitko ne može oduzeti. Pametna žena stup je kuće, a i cijelog društva.”
Dulcinea
Iskreno i surovo pisanje o tragičnim ljudskim sudbinama, zlim ljudskim dušama, ali i onim neiskvarenim, iskrenim, jakim koje ne posustaju pred životnim nedaćama satkano je u zbirku objavljenih i neobjavljenih autorskih tekstova pod nazivom „Ja sam život”, autorice Doris Nikolić.
Doris Nikolić rođena je 2. 4. 1991. godine. Srednju školu završila je u rodnom Ulcinju, nakon čega je upisala i završila studije na Fakultetu političkih nauka, odsjek politologija. Postdiplomske studije završava na Pravnom fakultetu u Podgorici na smjeru Ustavnog prava. Svoje tekstove i kratke priče objavljuje javnosti pod imenom Dulcinea. O njezinoj popularnosti i čitanosti njenih tekstova govori sam podatak da je na društvenim mrežama prati preko 50.000 pratilaca, čiji se broj svakim danom sve više povećava, dok se citati iz njezinih kratkih priča objavljuju i po nekoliko tisuća dnevno (osobito na društvenoj mreži Instagram). Prvo izdanje njezine knjige je u potpunosti rasprodano za manje od dva mjeseca nakon objavljivanja knjige, dok drugo izdanje čekaju vjerni čitatelji ne samo na području Balkana već i diljem Europe.
Zalaženjem u ljudsku dušu ona je ispisala razne ljudske sudbine, čitljivo, ne gubeći time ništa od svoje neobičnosti. Njene priče, inspirirane njezinom sudbinom, ali i sudbinama ljudi oko nje, izražavaju duboko ljudsko iskustvo i bol koje je nanijelo vrijeme, ljudi i sam život. U njezinom pisanju ne nailazimo na želju da se pobjegne od realnosti, ona prikazuje život i ljude baš onakvim kakvi zapravo i jesu; junaci njezinih priča su napaćeni, ponižavani, maltretirani kako psihički tako i fizički, ali posjeduju duševnu hrabrost koja prevladava sudbinske nedaće. Svoj smisao za život pronalaze baš u tim nevoljama koje su im se dogodile, dok sami prkos i bijes usmjeravaju ka izlasku iz te naizgled bezizlazne, mučne i vrlo bolne situacije. Pored svih likova, Doris kao centralnog lika svojih priča stavlja ženu; heroinu čiji je status i ravnopravnost, kao i žensko NE opet u 21. stoljeću dovedeno u pitanje. Od tupe bespomoćnosti u kojoj su se nalazili likovi njezinih priča, na oštar, potresan i istinit način, ona nam predstavlja čovjeka, koji se može izvući iz svake životne situacije samo snagom vlastite volje i jačinom duha koji postoji u svakom čovjeku, samo ukoliko želi da ga pronađe. Svojim tekstovima ona se bori protiv ljudskih patnji koje su svakodnevne u čovjekovom životu, i dokazuje nam da na kraju svakog tunela zaista postoji svjetlo. A svjetlo u njezinim pričama je ljubav, ljubav koja će spasit i čovjeka i svijet. Neovisno radi li se o ljubavi između muškarca i žene, obitelji ili prijatelja, ljubav je ta koja nam pomaže da prevaziđemo teške trenutke u životu. Nakon duboke patnje I životnih teškoća Doris nam na osnovu vlastitog iskustva, ali i iskustva ljudi čije su se životne priče našle u knjizi, pokazuje da ipak možemo pronaći ljubav i sreću koja nam donosi unutarnji mir, bezbrižnost i lakoću. Njezini tekstovi nam otvaraju oči, bude uspavane, i opominju da ispravimo i ne ponavljamo greške koje smo radili u prošlosti. Likovi njezinih priča su obični ljudi, koje možemo pronaći u nama samima, u ljudima iz svog susjedstva s posla, ulice…
Svaki njezin tekst imao je brojne reakcije kod njenih čitatelja te nas ne čudi što promocije njezine knjige obiluju emocijama, koje je gotovo nemoguće kontrolirati. Do sada je promocije imala u nekoliko gradova Crne Gore (prva u rodnom Ulcinju, zatim Podgorici i Tivtu), a zatim i Mostaru koja je ujedno bila i prva regionalna promocija. Sljedeće promocije zakazane su za Budvu (gdje spisateljica trenutno živi i stvara), i nakon nje će svoje čitatelje obradovati na sajmu knjiga u Beogradu.
Na promociji koja je održana u Tivtu, publici je najavila novu knjigu, otkrivši da je u pitanju roman i ljubavna priča koja je rađena po istinitom događaju. Ovom izjavom je oduševila publiku, diljem Europe koju još jednom drži u iščekivanju …
Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić