U 3. stoljeću, u doba drevnog Rimskog Carstva, u vrijeme u kojem su Rimljani progonili kršćane, u gradu Rimu živio je mudar i čestit svećenik po imenu Valentin.

Kad nije obavljao svoje svećeničke dužnosti radio je u svom vrtu. Jednog dana dođe mu neka djevojčica i zamoli ga da joj da ružu za bolesnog dječaka. Vrativši se nakon nekoliko dana, ispripovjedi mu, kako je dječak bio sretan što je dobio ružu i zamoli ga da joj da još jednu. Valentin joj je dao i drugu ružu da je ponese svom prijatelju, a sam odluči pohoditi siromašne, bolesne i osamljene, noseći im ruže i druge sitnice da ih obraduje. Pročulo se o njegovoj ljubaznosti prema bližnjima.

A pročulo se i da pomaže progonjenim kršćanima, kao i da usprkos carskoj zapovijedi vjenčava mlade zaljubljene parove. Car je naime bio zabranio vjenčanja jer je znao da će netom vjenčani mladići radije ostajati kod kuće s obitelji nego ići u rat.

 Zato su Rimljani odlučili Valentina ispitati i suditi mu po svom zakonu.

Kako je zbog svoje mudrosti i ljubaznosti postao vrlo ugledan među kršćanima, ali i među poganima, sam car Klaudije II., koji je tada vladao, odlučio ga je upoznati. Valentin je slutio što bi mu se moglo dogoditi nakon susreta s carem pa se molitvom spremio za skori kraj zemaljskog života. Okrijepljen snagom svetih sakramenata hrabro je stupio pred cara koji mu je rekao:

"Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak staroj vjeri u rimske bogove." Valentin je odvratio: "Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji."

Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: "To su demoni!" Sudska skupština se podigla na noge te zatražila Valentinovu smrt. Valentin je zamolio od cara samo koji trenutak i na brzinu mu je protumačio osnovne kršćanske istine. Car je bio duboko potresen. Ali je gradski prefekt uzviknuo:

"Valentin je čarobnjak!" Na to je nastala velika gužva. Car se prestrašio bune u narodu pa je Valentina predao gradskom upravitelju, a ovaj opet sucu Asteriju da ga preobrati. Asterije ga povede u svoj dom.

Međutim nije sudac priveo Valentina na poganstvo, nego je Valentin obratio suca na kršćanstvo. Naime sudac je rekao Valentinu "Ako tvoj Krist može ozdraviti moju kćerku koja je prije dvije godine oslijepila, prihvatit ću i ja kršćanstvo!" Valentin položi ruke na djevojku i prizove Krista u pomoć iskrenom molitvom. I djevojka je progledala! Asterije se odmah dao krstiti, a gradski upravitelj je Valentina dao istući, i naredio da mu odrube glavu. Bilo je to u večernjim satima 14. veljače 269. godine na Flaminijskoj cesti u gradu Rimu.

 Sedamdeset godina kasnije na tom je mjestu podignuta crkva. Svetog su Valentina zazivali u davna vremena za zdravlje, a posebno za ozdravljenje od epilepsije jer je sveti svećenik izliječio jednog padavičara, kao i za zdravlje očiju i ozdravljenje od zaraznih bolesti. U nekim europskim zemljama, a napose u Sjevernoj Americi, i danas ljudi na njegov spomendan izmjenjuju čestitke i darove želeći zdravlje, sreću i svako dobro! Kako i ime Valentin na latinskom jeziku znači “zdrav”, „krepak“, tako bi naš hrvatski Valentin bio zapravo Zdravko.

 Djevojke i mladići mole mu se još od 15. stoljeća da im pomogne otkriti i susresti osobu s kojom će sklopiti brak i osnovati obitelj i tako je Valentin postao najpoznatiji kao zaštitnik zaljubljenih.

Svima kojima je dana imendan, kao i onim zaljubljenima, želimo da blagdan Sv. Valentina provedu sa svojim voljenima.