Sinoć je u Domu kulture  „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi  održana   promocija knjige odabranih  djela Ivana Antuna Nenadića. Odabrana djela Ivana Antuna Nenadića dio su projekta „Glasi Hrvata na valima bokeljskih priča“,  koji obuhvaća niz priča o kulturi i tradiciji malih bokeljskih mjesta, kao i znamenitih ličnosti iz Boke kotorske. Odabrana djela Ivana Antuna Nenadića, znamenitog hrvatskog književnika, doktora crkvenog prava, župnika crkve sv. Eustahija u Dobroti, generalnog vikara kotorskog biskupa, teologa iz Boke kotorske, prvo je tiskano izdanje u sklopu ovog projekta. U sklopu ove publikacije objavljena su Nenadićeva djela: Popijevka o oslobođenju udovice Krila Cvjetkovića Peraštanina iz dvora paše skadarskoga, Šambek satarisan s božjom desnicom, Pjesne duhovne u čast Tonine Barižoni i Prikazanje muke Jezusove.

 Autorica projekta Dijana Milošević kazala  je da pored karakterističnog stila pisanja, Nenadić u svim svojim djelima stvara živu sliku tadašnjeg vremena kroz mnogo povijesnih činjenica te ima veliki i književni i povijesni značaj. Osvrnula se kratko i   na dramu Prikazanje muke Jezusove : „U svom djelu Prikazanje muke Jezusove Nenadić stvara priču koja prožima svako stoljeće, priču Isusova stradanja kroz koju vjerno oslikava svijet, život, narod, ljudske duše, čovjekove slabosti, strahove, grijehove, pohlepu, nadanja, vjerovanja... U ovom prikazanju Nenadić priča svevremensku priču mudro otkrivajući svakim stihom kako primiti i dostojanstveno otrpjeti svaki bodež bilo kojeg vremena, pokazujući koliko je vrijeme jedinstveno u svojoj suštini i koliko je bol vanvremenska, a snaga čovjeka iskonska. Kad dajemo - dajemo poput Isusa i srce i dušu, muku i stradanje, ljubav i lijek, sve za vjerovanje i nadu, a svaka rana svaki trag krvi je tu da ukazuje na put milosrđa i put istine. Najveća vrijednost ovog Nenadićevog djela je velika i jasna poruka opstanka koju nam šalje kroz svaki redak i svaki stih ovog djela, nagovještavajući da sva stradanja, sva izdajstva, sve osude ne dolaze od nekog sa strane, već iz našeg puka, naše okolice, našeg naroda, nas samih. Dakle,  iz tog davnog stoljeća dolazi poruka ujedinjenja, poruka sloge kao jedinog načina opstanka i pojedinca i naroda. Vječna poruka koja vječno putuje – pitanje je da li će naći svoje utočište u ljudskom duhu“.

Svoje izlaganje je autorica projekta  završila prigodnim riječima: „Dakle, Nenadić živi i jučer i danas i sutra. Živi i propovijeda istinu, vjeru, nadu i život u svoj svojoj okrutnosti i stvarnosti".

„Ivan Antun Nenadić, posljednji izdanak Nenadića iz Perasta, bio je homo universalis renesansnog tipa u doba baroka. Nije bio samo župnik, generalni vikar Biskupije, teolog i doktor crkvenog prava, već je bio i aktivno uključen  u izgradnju svoje župne crkve  i u nabavku umjetničkih djela iz Venecije. Međutim, naš predmet interesa njegova je književna, prepisivačka  i prevoditeljska djelatnost, za koju su  karakteristični u naslovu spomenuti  dokumentarizam i purizam“ – rekla je prilikom obraćanja Ana Vuksanović, recenzentica i lektorica knjige, koja je također istakla da: „Upravo je ta njegova prepisivačka djelatnost  lirskih narodnih pjesama, tako tipična za barok, gdje je težište književnih aktivnosti bilo na prikupljanju narodnog blaga, umnogome  utjecala na dokumentaristički karakter Nenadićevih budućih djela, jer je prigodom prepisivanja valjalo zadržati  karakter i jezika i tradicije  i duha vremena, kao i na  jezično čistunstvo  Ivana Antuna Nenadića , na način da je narodni jezik pokušao osloboditi nepotrebnih romanizama, venecijanizama prije svega“.  

Nenad Staničić je kao i uvijek, na veoma zanimljiv način predstavio lik i djelo Ivana Antuna Nenadića te ga prikazao kao veoma intrigantnu i zanimljivu ličnost, koja se pojavila na ovim prostorima.  Staničić, kao veliki zaljubljenik u kazalište, osvrnuo se na Nenadića  kao na dramskog pisca. Rekao je da često zaboravljamo  prave kulturne i izvorne vrijednosti Boke kotorske te da  određeni ljudi ostaju nezapaženi, ne izučavaju se u školi, a da se upravo tiskanjem ovakvih knjiga  može „intervenirati“  i skrenuti pažnja na veoma važne i značajne stvari koje su se  dešavale i dešavaju  na ovom području:„ Stvari, koje mi uopće ne baštinimo i kojih, na neki način, nismo svjesni  kada govorimo o onome što zapravo književnost u Boki podrazumijeva. Kazalište je rođeno za narodu približiti neku stvar i Nenadić je to apsolutno svojim svećeničkim nervom postigao. Zaista ga možemo smatrati prvim dramskim piscem na ovim prostorima“.

Staničić se prisjeća i delikatnosti tema, kada su Crkva i kazalište u pitanju,  slobode izvođenja djela te naglašava želju da upravo današnja  umjetnička sloboda nam daje mogućnost prikazati Nenadićeva djela u punom svjetlu.

Podsjećamo, pretpremijera dokumentarnog filma o Ivanu Antunu Nenadiću, čiji je glavni urednik Bogić Rakočević, održana je 2018.,  u Domu kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi, u organizaciji Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina i Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore.

Pokrovitelj cjelokupnog projekta je Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.