Nedavno je u Domu kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi održana pjesnička večer Anđelke Korčulanić, pjesnikinje koja nam je tada približila svoj umjetnički opus i izrazila želju za ponovnim dolaskom u Boku, koja će zasigurno biti jedna od glavnih inspiracija njezinih pjesama u narednom periodu. To je i potvrdila napisavši pjesmu posvećenu Boki.

Boka kotorska

Orjen i Lovćen zibaju more u njedrima,

tvrdi, plemeniti Kotor, glasoviti Perast,

riječi iz svijeta kroz Verige još donosi plima

o slavi brigantina, nâva, brikova i škuna,

još vjetar priča kako je ljubio im jedra i snast.

Još je živa Boka, još nas u njoj ima

i Gospa od Škrpjela čini se kao da plovi

kad Zaljevom svetaca srebro razlije Luna.

Još u Boku mami skriveno Teutino blago,

zove u Risan, čudesni Tivat i Herceg Novi,

gdje meko i nježno kao cvijet mimoze

srce na dlanu još se nosi nago.

Još jedan nezazidan prozor

u kući sa tri krova na more gleda

i kose vjerne žene anđeli nose,

u Boki Kotorskoj još vjera u ljubav živi

i snovima nikako umrijeti ne da.

Anđelka Korčulanić