Tradicionalno svake godine na blagdan svetoga Nikole, kotorski mališani željno iščekuju dolazak Svetoga Nikole. Vjeroučenici Kotorske biskupije sa svojom vjeroučiteljicom sestrom Dragicom Kuštre i župnikom don Antonom Belanom, pripremili su bogat program, te je tijekom mise pjevao dječji zbor kojeg čini šezdesetak mališana, a neki od vjeroučenika spremili su i recitacije. Mandolinski orkestar HGD „Tripo Tomas“ božićnim melosom ispratio je procesiju svetoga Nikole i malih anđela, dok su čitavo vrijeme sliku Svetoga Nikole iz nekadašnje crkve koja je pripadala Bokeljskoj mornarici čuvali mornari naše Mornarice.
Svetu Misu predslavio je fra Filip Karadža koji je u svojoj nadahnutoj propovijedi istakao: „Moramo biti svjesni da postoje dvije povijesti: jedna je ona koju učimo u školi, a , gdje se sjećamo prošlih događaja, ko je kada vladao, gdje su bile granice pojedinih država, kako je izgledala naša zemlja prije 500 godina, prije tisuću godina i kako izgleda danas. To je ta zemaljska povijest. Pored te zemaljske povijesti, moramo biti svjesni da postoji i jedna druga povijest, a to je povijest spasenja, povijest božjega govora čovjeku. O prvoj historiji govore nam povijesne činjenice, a povijest spasenja govori nam kako je Bog kroz povijest govorio čovjeku. Svjedoci toga govora Boga čovjeku jesu ljudi koji su na poseban način čuli tu riječ Božju i koji su na neki način postali pisci božje povijesti, božjega govora čovjeku; mi ih nazivamo prorocima ili svecima. Vrhunac povijesti je bilo to kada je Bog ušao u našu povijest, kada više nije slao nikakve proroke ili svoje druge izaslanike, nego je Bog sam odlučio da dođe i da nas pohodi“.
Na kraju euharistijskog slavlja u prepunoj katedrali obratio se i generalni vikar Kotorske biskupije, don Anton Belan: „ Kada ste ušli u Katedralu, na ulazu ste primijetili grob s desne strane u kojem je sahranjen prvi pomorski privrednik u Crnoj Gori, a možemo reći i na cijeloj Jadranskoj obali. Živio je u drugoj polovici osmog stoljeća i zvao se Andrea Saracenis. On podiže prvu crkvu sv. Tripuna i otkupljuje njegove moći. Na grobu smo mu zapalili jedan lumin u znak sjećanja“.
Kotorska biskupija je ove godine osigurala i podijelila tri stotine paketića, a za kraj ove divne proslave obradovala je nazočne i vatrometom s Katedrale.