Jučer je u crkvi Marije Pomoćnice kršćana na Mulu održano središnje misno slavlje povodom blagdana bl. Gracije. Misno slavlje predslavio je monsinjor Ilija Janjić, biskup kotorski, koji je istakao da odluka jučerašnjeg blagdana svih nas može biti da ona vjera, s kojim je bl. Gracija bio povezan s Bogom plamti u našem kršćanskom životu, a ne samo tijekom blagdana. Također je naglasio da Bog ne gleda našu prošlost i pokajemo li se iskreno za greške u prošlosti, ON će biti uz nas. Biskup uspoređuje obnovu crkve s obnovom našeg unutarnjeg i vanjskog, dodajući da je vjera prijeko potrebna u svakodnevnom životu.
Vjernicima se obratio i don Robert Tonsati: „Ovo je prilika da još jednom kažem svoju zahvalu biskupu, što je pomogao u potpunosti obnovu ove naše muljanske crkve, a zahvaljujem i svima koji su imali strpljenja dočekati prošli mjesec, kada smo konačno uspjeli crkvu otvorili u potpuno obnovljenom stanju“. On je izrazio posebnu zahvalnost don Anđelu, profesoru Svetog pisma na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te mu darovao sliku blaženika da ga podsjeti na boravak u Boki kotorskoj i predivnoj crkvi. Don Tonsati je također svima koji nose ime sveca čestitao imendan.
Također je zahvalio i zboru sv. Mateja koji je uzveličao misno slavlje, kao i augustincima, a i svima onima koji su proteklih dana neumorno radili da bi jučerašnji blagdan protekao kako i dolikuje.
Don Medaču, bivšem župniku župe Muo, uručen je dekret Reda augustinaca u kojem stoji:„Imajući u vidu vaš rad i vaše zasluge koje ste postigli prema augustincima te promociju kulta našeg subrata bl. Gracije kotorskog, za vrijeme dok ste bili župnik župe Muo, rodnog mjesta blaženika, držimo da je pravedno dati vam znak našeg priznanja, protežući na vas duhovna dobra našeg reda. Stoga vas ovim dekretom, po snazi i ovlasti koja su nam povjerena od apostolske stolice i konstitucija našeg Reda, afiliramo Redu sv. Augustina, vi pripadate našem redu po posebnoj vezi zajedništva vjere i sudjelujete u našim duhovnim dobrima, na isti način kao i oni koji mu pripadaju po redovničkom zavjetovanju, kako za života tako i poslije smrti“. Na taj način don Medač je postao član duhovne obitelji Reda augustinaca kojem je pripadao i bl. Gracija.
Misi su nazočili svećenici Kotorske biskupije, kao i brojni štovatelji bl. Gracije.
Zadnjega dana trodnevnice, 8.11., nakon svete mise, postavljena je srebrna maska na lice bl. Gracije izrađena blaženiku u čast povoda njegova 510. rođendana za nebo.
Blaženi Gracija rođen je 27. studenoga 1438. godine na Mulu u obitelji Krilović. Otac Benedikt i majka Dobra, na krštenju su mu dali ime Pavao. Kao i većina žitelja Boke toga vremena i oni su se bavili ribanjem. Resile su ih kršćanske kreposti, što je oblikovalo malog Pavu i zacrtalo mu budući put ka svetosti. On do svoje tridesete godine živi u obiteljskom domu, osiguravajući egzistenciju roditeljima i sebi, ribanjem i težačkim poslom. Nakon toga, postaje mornar na mletačkom trgovačkom brodu. Bitna godina za njegov život je 1468. kada na poticaj propovjedi blaženog Šimuna Camerina, Pavao donosi odluku napustiti dotadašnji način života i dati se na raspolaganju Bogu i bližnjemu u službi redovnika augustunca. Dobivši blagoslov roditelja on stupa u red svetog Augustina i dobiva ime Gracija, što u prijevodu znači milost. Svoj redovnički život počeo je u samostanu na brdu Ortone, nedaleko Padove. Odmah se istakao poniznošću, skromnošću i odlučnošću, zadobivši simpatije svoje subraće. Gracija se istakao i kao veliki pokornik, strogo je postio, bičevao se i nosio kostrijet od vrlo oštre kozje dlake. Dio blaženikovog kostrijeta danas se čuva u župnoj crkvi na Mulu. Blaženi Gracija je bio i veliki molitvenik. Provodeći noćna bdjenja zaronjen u molitvu imao je mistične doživljaje. Na poseban način je štovao presvetu Euharistiju. Bio je istinski štovatelj Nebeske Majke Marije, prema kojoj je gajio veliku ljubav i pouzdanje. Zbog velike poniznosti i osjećaja nedostojnosti nikada nije postao svećenik, već je služio kao ministrant i sakristan. Njegova velika krepost bila je i poslušnost. Jednog dana, da bi ga iskušali,poglavari su mu zadali rad u vrtu za vrijeme svete mise. Iako je imao veliku ljubav prema euharistijskom Isusu i slavljenu misne žrtve, Gracija je poslušao svoje nadređene. Bog je nagradio tu njegovu krepost mističnim doživljajem. Naime, dok je Blaženik u vrtu kopao, a svećenici u crkvi slavili svete mise kod svakoga podizanja, on bi pokleknuo pred presvetim iako je bio izvan crkve. U svojoj dubokoj pobožnosti i mističnoj povezanosti s euharistijskim Isusom doživio je kako se u tome času zid crkve samostana Blažene Djevice Marije pred njim otvara da može vidjeti svećenika kako u rukama drži dijete Isusa obasjanoga čudesnim sjajem .
Blaženi Gracija umro je 9. studenoga 1508. godine na otoku Svetoga Kristofora. Zauzimanjem pomorca Antuna Jankovića iz Mula Gracijevo tijelo biva preneseno iz Venecije u rodni Muo kod Kotora, 1810. godine. Njegovim zagovorom Bog je mnogima uslišao molitve ozdravljenja, kao i brojne druge milosti.