Blagdan sv. Eustahija proslavljen je jučer u istoimenoj crkvi u Dobroti (Kotor). Misu je predvodio don Siniša Jozić, koji je govorio o povijesti ove prelijepe crkve, kao i o životu Sv. Eustahija, koji nam poručuje da moramo živjeti kršćanski, a to znači imati vrijednosnu ljestvicu te imati u sebi Božjeg duha, bez kojeg čovjek ne može biti sretan i ispunjen.

Na kraju mise, don Pavao Medač je pozdravio sve nazočne, izrazivši zadovoljstvo njihovim dolaskom.

Današnjoj crkvi svetog Eustahija u Dobroti prethodila je istoimena crkva na samoj obali mora, čije se ime pomnije u arhivskim dokumentima iz 1332.godine.Oštećena  je u zemljotresu 1667. godine. Zatim je  obnovljena fresko oslikana. Bila je to jednobrodna crkva, površine cca 40 m2, mala da bi zadovoljila narasle potrebe žitelja Dobrote, čiji se broj stalno povećavao.

Godine 1753. zatraženo je i odobreno formiranje nove župe za sjeverni dio Dobrote, sa župnom crkvom sv. Eustahija. Novoformirana župa je brojala nešto više od 500 vjernika. Na inicijativu župnika don Ivana Nenade, 26.VIII. 1762. godine,  započinje gradnja nove crkve na lokaciji iznad dotadašnje, a po nacrtu mletačkog arhitekte Bartola Riviere. Zaštitnik nove crkve po želji mještana također je postao  sveti Eustahije mučenik. Sveti je Eustahije, jedan od 14 svetih pomoćnika u svim životnim teškoćama.

Legenda o sv. Eustahiju seže u 2. stoljeće. Eustahija najprije ga susrećemo pod imenom Placid, kao vojnika koji obnaša visoku dužnost tjelesne straže cara Trajana. Premda bijaše poganin, javno se iskazivao milosrđem i tako postajao sve nepoćudniji vlastima, što će mu na kraju životnog puta donijeti mučeništvo i smrt. A sve će početi jednoga dana, kada mu se u lovu iznenada ukazao bijeli jelen svjetlećih rogova, sa znakom križa i likom Krista raspetoga. Čuo je glas koji mu poruči da ga ne progoni jer da je on Krist kojem je i dosad služio, premda ga nije poznavao. Istovremeno mu budu nagoviješteni teško iskušenje, duga patnja i okrutna smrt. Usprkos tome,  Placid povede ženu i dva sina do biskupa te se cijela obitelj dade krstiti. Tada je dobio i novo ime - Eustahije. Nemalo zatim započet će dugogodišnja muka. Žena mu je bila odvedena u roblje, jednog sina oteo je lav, a drugog vuk. Nesretnik se tada odlučio na isposnički život u osami usred pustinje. Nakon teških petnaest godina, molitve mu bivaju uslišane i cijela se obitelj opet nađe na okupu.