130 godina od rođenja don Nika Lukovića obilježeno je sinoć u palači Grgurina - Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru.  Pomorski muzej, koji ove godine slavi 65. rođendan,  izdao je knjigu s radovima don Nika Lukovića, objavljenim u Godišnjacima te institucije od 1952. do 1969. godine. 

„Duhovnjak, humanista, ljubitelj umjetnosti, pisane riječi, odličan hroničar, posebno upućen u istoriju pomorstva i uopšte veliki prijatelj čovjeka i poznavalac njegove naravi, don Niko nam je, na sebi svojstven način, jasno pokazao i osvijetlio staze, kuda i kako do ostvarenja obaveza koje su pred nama. Njegov život i njegovo djelo su savršen primjer kako odživjeti i nadživjeti ono što se zove život. O don Niku je pričano, ispisane su stranice; o njemu su govorili mnogi značajni, ali obični ljudi. Uvijek je kod svih njih ostavljao utisak tihog, umnog, duhovnog čovjeka, koji je sve izbjegavao što nas dijeli, a sve isticao što nas spaja“, istakao je ravnatelj Pomorskog muzeja Crne Gore, Andro Radulović.

O knjizi „Don Niko Luković -130 godina od rođenja“, govorio je i don Anton Belan. „Osim svećeničkih dužnosti,  koje nisu bile tako zahtjevne, jer Prčanj nije bilo veliko mjesto, njegova djelatnost je bila širokog spektra. Osnivač Kulturno umjetničkog društva "Lisinski" na Prčanju. On obnavlja rad Slavjanske čitaonice osnovane 1862. godine, a jedan je od osnivača Glasa Boke 1932. godine. Među osnivačima je Narodnog univerziteta Boke i njegovog glasnika koji je izlazio od 1934. do 1940. godine, predavanja je držao svakog četvrtka, reorganizator je Bokeljske mornarice i novog Statuta 1934. godine, osnivač je Muzeja Bokeljske mornarice smještenog na prvom spratu palate Grgurina, a to su bili temelji današnjeg Pomorskog muzeja u Kotoru. Prvi je predsjednik i član Muzejskog Savjeta kao i član Komisije za otkup muzejskih eksponata. Od prvog broja Godišnjaka Pomorskog muzeja 1952. godine bio je član uredništva, rukovodilac komisije za vraćanje kotorske arhivske građe iz Zadra i prikupljanja nove građe. Jedan je od osnivača Državnog arhiva u Kotoru i član Arhivskog vijeća. Član je kotorske sekcije Istoričara Crne Gore, član odbora i rukovodilac sekcije za izradu enciklopedijskih jedinica za Jugoslovenski leksikografski zavod u Zagrebu i saradnik u izdavanju Pomorske enciklopedije. Nakon 1950. godine ponovo radi na uspostavi Bokeljske mornarice, a 1965. izlazi njen novi Statut. Prve dvije diplome ove milenijske ustanove dobili su admiral Mate Jerković, komandant Jugoslovenske ratne mornarice i don Niko Luković. Bio je uključen i u osnivanje kotorskog pomorskog preduzeća Jugooceanija. Godine 1967. učestvovao je na Turističkom pastoralnom kongresu u Rimu sa veoma zapaženim referatom. Povodom šezdesetogodišnjice svećeničkog jubileja, koji je trebalo da bude obilježen u julu 1970. godine,  kao uvod je bilo predviđeno postavljanje njegove biste – rad Petra Palavicinija pred Bogorodičinim hramom među velikanima“, kazao je don Anton Belan.

Što se tiče don Nikove vezanosti za politiku, don Anton Belan je kazao da on jeste bio involviran u politiku, ali nije bio političar., te da je intelektualno bio na usluzi skoro svakoj vlasti: „Don Niko u svom šezdesetogodišnjem radu, crkvu nije nikada kompromitirao, niti joj nanosio štetu. Prepoznale su to i njegove nadležne starješine, ali oporbe je bilo – i kod vjernika i kod pastira“.

„Bez dobrog čovjeka, nema ni dobrog svećenika. Ne daje svećenička odjeća vrijednost svećeniku, nego tu vrijednost daje čovjek“, istakao je don Anton Belan.

U glazbenom dijelu programa nastupila je profesorica violine Mileva Krivokapić, uz pratnju prof. Dejana Krivokapića na klaviru.