Svake godine na prvu nedjelju srpnja mjeseca u župi Sveti Matej u Dobroti kraj Kotora, slavi se svetkovina Predragocjene Krvi Kristove. Ovogodišnje sveto Misno slavlje, u koncelebraciji sa kanonicima i svećenicima Kotorske biskupije, predslavio je don Anton Belan, generalni vikar, koji je pod Misom podijelio sakramenat krizme, te prvu pričest mladićima i djevojkama iz ove župe.
Pred mnogobrojnim vjernicima don Anton je u svojoj propovjedi istakao važnost današnjeg blagdana Krvi Kristove, te značenje krvi mučenika u kršćanskom svijetu, koji su svojim životom posvjedočili onu istinu vjere koju mi danas ispovijedamo. Podsjetio je prvopričesnike na Posljednju Večeru Gospodinovu, ustanovljenje Svete Euharistije i Crkve uopće, te da smo i mi danas u neprekinutoj tradiciji upravo dionici spasenja tog Svetog Stola Gospodinovog iz Dvorane Posljednje Večere. Potakao ih je na razmišljanje o činu pričesti i primanju Krvi i Tijela Isusovog, te da nas časna relikvija koju štujemo u ovoj crkvi može potaknuti da produbimo svoje znanje o ovom misteriju, koje je i najvećim teolozima i misticima nedohvatljiv, ali da nas ipak može preobraziti isključivo sakramentalni život u krilu Majke Crkve – Krv i Tijelo Isusovo na oltaru, koje kao pričest primamo pod Misom. Osvrnuo se na praksu ranih kršćana koji su sakupljali krv mučenika i nosili sa sobom u malim ampulicama kao zaštitu i pomoć a kao primjer naveo je i relikvije ranokršćanskog mučenika Sv. Felixa (Srećka) koje se štuju na Prčanju (kraj Kotora) a kod kojeg se nalazi ampula sa sačuvanim ostacima krvi, što je analizom u Beču potvrđeno između dva svjetska rata.
Obraćajući se krizmanicima, podsjetio je na ranu praksu Crkve (ponegdje do 10. vijeka) da se sakramenat krizme (potvrde) prima zajedno sa sakramentom krštenja te da se ovo na Zapadu napustilo iz razloga da bi se krizma primala u zrelijoj dobi, te da bi ona obećanja, koja su u naše ime izgovorili kumovi, roditelji i prijatelji na krštenju, svjesno i mi izgovorili i svojim životom potvrdili i svjedočili. Obećanje svjedočenja nije samo riječ na papiru, jer se od nas očekuje da podnesemo žrtvu za Gospodina (otud i simbolika blagog udara po licu po primanju krizme, kada biskup, ili iznimno ovlašteni svećenik kaže krizmaniku „Primi pečat dara Duha Svetoga.“ krizmanik odgovara „Amen.“ što uključuje razumijevanje dara u mjeri mogućega. Zatim biskup kaže „Mir tebi.“ i blago udari krizmanika po licu, a krizmanik odgovori “I s duhom tvojim.") da nas podsjeti na sve mučenike koji su svojim životom posvjedočili za “Onog kojem povjerovaše”.
Na kraju ovog svečanog misnog slavlja, župnik don Ante Dragobratović zahvalio je generalnom vikaru i prisutnim svećenicima, kao i roditeljima i djeci koji su svojim zalaganjem doprinijeli kvalitetnoj pripremi za primanja ovog sakramenta.
Uslijedila je procesija sa relikvijom od zidina crkve i pored mora, u toku koje se pjevao drevni napjev Himna Krvi Božjoj “Zdravo Slavne Božje rane”, a relikviju je pod baldahinom nosio kanonik don Milidrag Janjiić, koji je na kraju procesije, pred crkvom, “na sve četiri strane svijeta” blagoslovio vjerni puk.
Pod misom pjevao je mješoviti župni zbor Sv. Mateja pod ravnanjem prof. Silve Milošević.
Nakon sv. Mise okupljeni su se družili pred crkvom i župnim dvorom uz slastice koje su pripremile dobrotske domaćice.
Crkva Sv. Mateja je od XVIII. st. matična crkva pomorskog naselja Dobrota. Prve podatke, o svakako daleko manjoj, srednjovjekovnog crkvici Sv. Mateja iz XIII. st. crpimo iz jednog sačuvanog kamenog natpisa i iz Statuta bratovštine Sv. Križa (Bičevalaca) u Kotoru (1298. god.). Na kamenom latinskom natpisu (sada uzidanom u sakristiji) stoji da je tu ranije crkvu podigao svećenik Lampdarije iz Vergonda „U čast Sv. Mateja apostola i evanđeliste“. Ploča nije datirana, ali po tekstu klesanja gotičkih slova i skraćenica, odgovarala bi XIII. st. U spomenutom Statutu, isto iz XIII. st., zabilježena je obveza članova Bratovštine da jednom godišnje „po starim običajima“ posjete crkvu Sv. Mateja.
Današnji oblik sa ti kapele i dvije kupole, crkva dobiva poslije velikog potresa 1667. godine, koji je razrušio raniju srednjovjekovnu građevinu. Glavni brod nove crkve podignut je 1670. godine, dok su proširenja sa kapelama nastala poslije 1770. godine.
Predmeti umjetnički izrađeni u srebru naročito su bogato zastupljeni u ovoj crkvi. Posebno treba istaći već spomenuti pozlaćeni relikvijar „Krvi Božje“ iz XV.-XVI. st. Raskošno je izrađen u gotičko-renesansnom stilu, otkupljen iz crkve Dei Frari u Veneciji 1814. godine, a za 500 cekina. Sadrži relikvije sa Golgote (česticu Časnoga Križa, trn iz Krune te manji grumen zemlje natopljen Krvlju Isusovom), koje su još za križarskih ratova oduzete Bratovštini Sv. Teodora u Carigradu.