Dubrovnik su u subotu, 14. ožujka, posjetili učenici hrvatske nastave iz Kotora i Tivta kako bi u večernjim satima u Gradskome kazalištu Marina Držića pogledali predstavu „Prikazanje muke Isusove“, odnosno uprizorenje kapitalnoga djela Ivana Antuna Nenadića (1723. – 1784.), katoličkoga svećenika i hrvatskoga književnika iz Boke kotorske.

U Nenadićevu rukopisu, u njegovoj dramatizaciji pasije, dojmljiv je autorski pečat. Krista je učinio sporednim likom, u čitavoj dramskoj radnji on ne izgovara ni jednu riječ. Stoga su dramski protagonisti ostali likovi poput, primjerice, Pilata, Kaife, Petra i Jude. Složeno psihološko portretiranje biblijskih likova čini nemogućim jednostrano iščitavanje scenskoga izraza što dovodi do nesputanosti u višestruku tumačenju. Interpretacija, dakle, ponajprije ovisi o gledatelju i njegovu osobnom religijskom iskustvu i prirodi. Režiju ove drame o Kristovoj muci i smrti na križu potpisuje splitski redatelj Ivan Leo Lemo, dok je za dramaturšku obradu i prilagodbu teksta zaslužan zagrebački dramatičar i romanopisac Tomislav Zajec.

Vijest o ovoj predstavi rađenoj prema tekstu svećenika iz Perasta, koja igra u gradu nedaleko od Boke, i pored interneta, televizije, radija, ukupno pored dostupnosti medijskih sadržaja, do nas je stigla usmenim putem. Bokeljka s dubrovačkom adresom, Tatjana Filipović, ne samo da nas je informirala o tome što igra na dubrovačkim kazališnim daskama, nego nas je i srdačno pozvala ponudivši svoju pomoć. Razloga za prihvatiti prijedlog bilo je na pretek. Njih je prepoznao Ilija Janović te se potrudio osigurati sredstva za put i ulaznice preko Hrvatske građanske inicijative.

U do posljednjega mjesta popunjenome Kazalištu Marina Držića dramu Isusove muke pozorno je tako pratilo i petnaestak polaznika nastave hrvatskoga jezika i kulture koji su iz kompleksne dramaturgije iščitali različite poruke. Bilo je ovo za njih jedno novo i oplemenjujuće iskustvo. Razgovor koji se poveo u autobusu na povratku kući pokazao je da ih je taknula magija dasaka koje život znače.