"KAKO RASTU VELIKI LJUDI" - rastu na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu, gdje su imali priliku pogledati istoimenu predstavu u režiji Petra Pejakovića. Pored Pejakovića, autori predstave su Slaviša Grubiša i Milivoje- Miša Obradović, koji i glume u njoj.

Maja Mrđenović je napisala da predstava promovira ideju da se do bivanja velikim čovjekom, uz potporu okoline, može dovesti jedino snažna unutarnja potreba i neprekidno činjenje, odnosno preuzimanje vlastite sudbine i snova u svoje ruke. Kako većina djece mašta o tome da jednog dana bude veliki čovjek (pilot, znanstvenik, glumica, itd.), predstava nenametljivo na poznatom primjeru iz naše kulturološke povijesti, Petru II. Petroviću Njegošu, prikazuje put do ostvarenja. Ohrabruje djecu da budu radoznali i istrajni u tome što žele. Grubiša i Obradović su zanimljivim i uvjerljivim dosjetkama zabavljali i zasmijavali publiku, potpuno uživljeni u lik i prepušteni igri. Pejaković je uspio da povijesne ličnosti i temu koja se toliko puta površno obrađivala, preobrazi u nestvarni maštoviti kontekst, a da pri tom, ne ispusti ništa važno. Često se dešava da predstave za djecu, ali i one za odrasle, imaju potrebu da djeci potcrtavaju, dodatno objašnjavaju stvari, što kvari koncept umjetničkog djela i prelazi u banalizaciju. Ova predstava je pokazala da za tim potrebe nema i da djeca mogu da razumiju, uživaju, i budu zabavljeni kvalitetnim sadržajem.

U pratećem programu četvrtog dana festivala izvedeni su: NOĆ KOTORSKIH MAČAKA (Studio za balet i ples Mala Sirena, Kotor), koncert POZDRAV IZ BEČA (VII. Festival Gudača), predstava PROTIV SEBE (Dramski studio Prazan Prostor, Podgorica).

U okviru glavnog programa jučer je izvedena još jedna predstava, koja nosi naziv DŽEKIL NA LEDU, Paolo Nani Teatar, iz Danske. Režiju potpisuju Frede Gulbrandsen i Valentino Dragano. Šou je o Džekilu, koga tumači Paolo Nani, zaobljenom, smotanom i komičnom klovnu koji prodaje sladolede. Njegov štand je opremljen zvučnicima, mašinom za dim, frižiderom i pumpom za vazduh. Međutim, pored svega toga, Džekil ne uspijeva da proda sladoled, zbog raznih komičnih i apsurdnih situacija. Najmlađe je dodatno zabavila interakcija klovna s publikom: izvodio je djecu na scenu, prskao ih vodom, davao im sladoled, učio ih da sviraju zamišljajući instrumente, igrajući se bespredmetne radnje. Šou se nalazi na granici s putujućim , iz čije prakse se u srednjem stoljeću i razvijala kazališna tradicija. Većim djelom predstave publika nije imala osjećaj da se nalazi u kazalištu, i to njihovo osjećanje bilo je opravdano. Po završetku predstave, Paolo Nani je razdjelio djeci preostali sladoled, što ih je obradovalo. Za sve one koji nijesu bili u prilici da pogledaju predstavu večeras će ponovo nastupiti Paolo Nani Teatar, s drugom predstavom, koja se zove PISMO (21.00h, Ljetnja pozornica).