Riba, more i mediteranski način života. Tri stvari koje je nemoguće zamisliti jednu bez druge. U našim pričama riba je zauvijek vezana za kulinarsku deliciju koja karakterizira Mediteran, ali i primorski život kraj mora. Uz te tri riječi, kroz naše misli često se prikazuju scene ribara s ponti, do onih, koji stoje nasred mora i vade vršu, ili onih koji strpljivo sjede u svojim barkama i čekaju kada će riba napokon da zagrize i upeca se na mamac. Najčešće se sjećamo priče Ernesta Hemingwaya “Starac i more”, ali i priče o zlatnim ribicama, koje ispunjavaju tri želje.
Ipak, priča o ribama datira još od najstarijih civilizacija, i njena simbolika imala je značajnu ulogu u (likovnoj) umjetnosti. U brojnim paganskim vjerovanjima riba je predstavljala simbol ženske plodnosti. Njeno najrasprostranjenije i najvažnije značenje nalazi se u kršćanstvu. Za progonjene kršćane postala je prekriveni znak za iskazivanje njihove vjere. Simbol ribe često je prikazivan u ranokršćanskoj umjetnosti, ali i na ranokršćanskim spomenicima. Riba simbolizira duše spašenih kršćana i najvažniji je simbol u kršćanstvu. Ipak, riba je česta pojava u likovnim umjetnostima i njeno prikazivanje i mističnost jednako je popularna i danas.
Na našim prostorima koji odišu mediteranskim duhom, ali i plavetnilom mora, slikari su lako mogli naći inspiraciju u primorskim prizorima te nas ne čudi obilje prikaza raznih riba. Na tivatskoj likovnoj sceni, čini se, sve generacije su prikazale ribu različitim bojama, tehnikama i stilovima. Anton Pean je vijugavim linijama jakog kolorita prikazivao škrpine, Vaso Stanjević je mediteranskim koloritom prikazivao ribe, dok ih je Ivan Knežević prikazivao u nestvarnim, simbolički ilustriranim scenama. Mnogobrojni su prizori riba u kompozicijama Borisa Dragojevića, dok ih slikari mlađe generacije poput Zorana Krute u njegovom ciklusu slika “Priče sa morskog dna”, prikazuje u jednom bajkovitom svijetu, koji odiše duhovnom svježinom, prijatnim koloritom kao i minucioznom obradom svake figure na slici.
Svakako, jedan od najzanimljivijih prizora ribe, možemo vidjeti na slikama crnogorskog slikara Rada Ratka Vujačića. On ribu predstavlja na jedan autentičan i nesvakidašnji način. Svojom virtuoznom izvedbom on ribu stavlja u jedan drugačiji kontekst od onog na koji smo navikli: u nadrealnim prizorima. Rade predstavlja ribu kao živu i energičnu koja je glavni protagonist njegovih kompozicija koje se živopisno odvijaju na kopnu. U tim kompozicijama riba odnosno njene kosti su ljudski kavez, riba se zajedno sa vjetrom kreće kroz gusto granje, kroz ribu udara grom i pada kiša… kao i mnoštvo drugih izmaštanih scena. Scena, koje su prepoznatljive samo u snu, a prenesene potezom iskusnog slikara na platno, toliko da se skoro izjednačavaju s javom, pa kao da možemo da oslušnemo kako trepere krošnje drveća, čujemo grom koji udara u ribu, i kapi kiše koje padaju iz nje nad gradom, ali i vapaj zarobljenog čovjeka koji bi da pobjegne iz kaveza od riblje kosti. U ovakvim likovnim apstrakcijama, s metafizičkom pozadinom, pokušavamo da otkrijemo tajanstvena značenja koje nam je slikar predstavio. Gledajući ekstatične i svemoćne prizore na njegovim platnima osjećamo se da smo van vremena, van prostora, pokušavajući da odgonetnemo zagonetku postojanja, možda baš onako kako su se ribe osjećale dok je Bog stvarao svijet i dok se život iz mora prebacivao na kopno.
Riba, kao jedno od najstarijih bića na planeti, ona koja je dvojako biće: nijemo nas promatra, i ćuteći nas opominje. Riba, koja je mistična i koju ne možemo da dokučimo do kraja, baš kao i njen simbolizam na slikama. Na kraju, ipak je ona jedina koja pliva do najdubljih dubina, tamo gdje čovjek još nije stigao. Simbolički, otplivala je u neke dijelove ljudske duše, koje, baš kao i istinu o postanku svijeta, možda i nikad nećemo ni saznati…
Marija Saičić
Foto: Rade Ratko Vujačić , pruzeto sa FB- a
Izvor:
https://holjica.wordpress.com/2013/04/18/simbol-ribe/