“Veličina umjetnosti vidi se samo u sumrak života”
Gi Debor
Govoreći o nastanku baroka na našem prostoru ne možemo, a ne otrgnuti se mislima da su za razliku od ostatka Europe stvoreni skromni premda značajni oblici umjetničkog izražavanja, koji su bili prilagođeni tadašnjim lokalnim potrebama, ali i činjenici da usprkos tomu možemo osjetiti težnju tadašnjeg društva da prati tok modernog ukusa i europskih gradova.
Barok je kulturno-umjetnički period koji je nastao u Italiji, a vladao je Europom od 1600. -1750. godine. Njegov naziv tumači se kao iskrivljeni biser, ili biser nepravilnog oblika koji je u stilskom smislu odudarao od njegovog prethodnika-renesanse; koja sa sobom nosi pravilni kružni oblik dok je u baroku dominantna nepravilnost oblika, odnosno elipsasti oblik kao i odstupanje od simetrije odnosno davanje prednosti asimetriji. Stilski pravac, koji je zavladao čitavom Europom, zahvatio je i naše prostore, a naročito srednjovjekovni grad Perast i otok Gospa od Škrpjela, koji je najautentičniji primjer barokne atmosfere kako u unutrašnjosti tako i u spoljašnjosti crkve dok je baroknim slikarstvom na našim prostorima dominirao lik slikara Tripa Kokolje (1661.-1713). Snažan utjecaj talijanske umjetnosti dolazio je preko Venecije, Barija i Dubrovnika, a reflektirao se preko darovitih pojedinaca, koji su živjeli na našim prostorima.
Pod utjecajem mecene Andrije Zmajevića, Tripo Kokolja je njegovao svoj slikarski dar zahvaljujući kojem danas svjedočimo o baroknom slikarstvu na našim prostorima. Pored oslikavanja crkve sv. Ane, dvorca Zmajevića kao i portreta i autoportreta za njegovo najznačajnije djelo ipak se smatra unutrašnjost crkve Gospa od Škrpjela. Oslikavajući je dugi niz godina (prema nekim podacima stoji da je oslikavao ukupno deset godina), stvorio je 68 slika, kako na zidovima tako i na svodu. Slike koje je radio su sakralnog karaktera, a s obzirom da je crkva oslikavana u dugom vremenskom periodu nije ni čudo što možemo primijetiti nejednakosti u stilu. Baš kao i u koraku s europskim slikarima, njegova djela su obilovala su scenskim inovacijama, pokretima, ali i bogatstvom palete. Složene kompozicije, koje je naslikao pune su pokreta i strasti, a njegov glavni cilj bio je izazvati što više dojmova i osjećaja kao i to da nagoni čovjeka da počne razmišljati o potrebi vjere. Već njegovim prikazima možemo osjetiti nova izražajna sredstva, koja se javljaju uglavnom po uzoru na talijanske umjetnike u tehničkom smislu, ali su prikazi nosili njegove misli i ideje. Dinamika pokreta, nepravilnost oblika, kao i pretjerano ukrašavanje i mnogobrojnost detalja su glavne karakteristike baroknog slikarstva kojim odiše i unutrašnjost crkve Gospe od Škrpjela. Također, jedna od inovacija su pejzaži i detalji mrtve prirode kao i portretiranje. Stvarajući iluzionističke slike, Kokolja prkosi prostornim pravilima, odajući dojam da je crkva veća nego što jeste, i da je svod mnogo visočiji. I baš ti iluzionistički momenti, nagone nas na razmišljanje o crkvi, smrti, vjeri, životu, kao i naglašavanju osjećaja čovjekove prolaznosti i njegovog usputnog boravka na zemlji.
Gospa od Škrpjela, njena spoljašnjost, a još više njena unutrašnjost svjedoči nam o neospornom talentu koji je živio i stvarao na našim prostorima, i koji je duh tadašnjeg vremena uspio da pretoči u djela koja plijene ljepotom. Ovaj otok je čist dokaz o mnogobrojnom umjetničkom i kulturnom blagu, koje se krije u Bokokotorskom zaljevu, koje iako nije dobio svoj puni sjaj (kakav zaslužuje), išao je u korak s drugim vodećim gradovima/zemljama Europe…
Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić