Na kotorskoj Škaljarskoj pjaci, na terasi lokala „Perper“, u subotu, 8. kolovoza, s početkom u 11 časova, održan je javni razgovor o Međunarodnom festivalu KotorArt, kome su nazočili urednici programskih segmenata festivala: Ratimir Martinović (Don Brankovi dani muzike i koordinator ovogodišnjeg KotorArta), Petar Pejaković (Kotorski festival pozorišta za djecu), Milan Kovačević (Međunarodni festival klapa Perast), Ivan Krivokapić (Sea Rock) i Dijana Vučinić (KotorAPSS), kao i Dragica Milić, direktorica Direktorata za kulturno-umjetničko stvaralaštvo Ministarstva kulture. Razgovor, kome se odazvalo dvadesetak građana, mahom predstavnika kulturnih institucija i nevladinih organizacija, organiziran je sciljem povećanja aktivnog sudjelovanja lokalne zajednice u umjetničkom kreiranju željenog identiteta grada i otvorenja neophodnog javnog diskursa između kreatora i organizatora programa KotorArta, i publike s druge strane.

Koordinator festivala Ratimir Martinović rekao je da pored konkretnih programskih aktivnosti, koje su vidljive svima, KotorArt ima razloga da se pohvalno ističe i nekim drugim aspektima, kao što su „odnosi administrativnog i programskog budžeta, stupanj organizacije, ali i mnogi drugi aspekti funkcioniranja“. On je govorio o razvojnom putu i specifičnostima ovog festivala, koji predstavlja asocijaciju većine ljetnjih festivala koji se odvijaju u Kotoru, i čini „vrlo atipičnu, asimetričnu, polifonu, pa ponekad čak i atonalnu strukturu“, koja kao takva ima svoje prednosti i mane. Martinović je istakao vrijednosti i prednosti ove složene, multiumjetničke manifestacije, kao što su umjetnički kvalitet, diversifikacija programa i publike, trošenje preko 80% budžetskih sredstava na programe, proširivanje aktivnosti festivala kako vremenski, tako i na druge oblasti (edukacija, turizam, ekološke aktivnosti, izdavaštvo, itd.), snažnu povezanost s lokalnom zajednicom i jačanjem duha pripadnosti, te težnju da festival doprinese kreiranju grada, umjesto pukog korištenja.  Osvrnuvši se i na probleme koji prate festival, među kojima se naročito ističe neutemeljenost u lokalnoj i gradskoj kulturnoj politici, koja je često manifestacijska, reprezentacijska, i lišena svijesti o razvojnoj funkciji, bez evaluacijskih pravila na koje bi se oslanjalo javno financiranje kulture. Nakon predstavljanja planova za buduće akcije festivala, kao što su planovi za suradnju sa srodnim regionalnim festivalima i dalji razgovori s osnivačima o unaprijeđenju organizacije, programski urednici ukratko su iznijeli vizije segmenata koje uređuju i markirali važne aspekte svojih programa, potreba i planova.

Ivan Krivokapić rekao je da se SeacRock izborom glazbenika koji nastupaju buni „protiv primitivizma i konformizma koji sve jače stežu svoj obruč, nagoneći omladinu da se prepusti beznađu, da se odrekne vlastitog stava i izbora, zaboravi kreativnost“. Kao prednost segmenta istakao je i volonterski rad organizatora, i neprofitni karakter koncerata, dok su najveći problemi nedovoljan budžet i infrastrukturni nedostaci. Petar Pejaković podvukao je značaj produženja trajanja Festivala pozorišta za djecu i njegov utjecaj na atmosferu u cijelom gradu, a naročito napore festivala u osnivanju Nacionalnog pozorišta za djecu i mlade u Crnoj Gori, što je cilj od početka, koji se sada polako bliži svome ispunjavanju. Dijana Vučinić istakla je doprinos koji je KotorAPSS napravio za pozicioniranje crnogorske arhitektonske scenu u međunarodnoj javnost, „jer Crna Gora u stvari nije postojala na arhitektonskoj mapi u svijetu“. Milan Kovačević rekao je da iako je KotorArt nesumnjivo „prestižni kulturni program Crne Gore i neprocjenjivi doprinos Kotoru kao prepoznatljivoj kulturno-istorijskoj destinaciji“, neophodno razgovarati o redefinisanju ove organizacije, uz značajnije prepoznavanje potreba svakog programskog segmenta. O značaju i vrijednostima festivala, ali i potrebama za dalje unaprijeđenje festivala, naročito njegove organizacijske strukture. Ona je još jednom istakla potrebu i namjeru da predstavnici KotorArta i osnivači, odnosno Općina Kotor i Ministarstvo kulture Crne Gore nastave ove razgovor već od rujna.

Okupljeni građani su, između ostalog, oštro negodovali zbog odsustva predstavnika OpćineKotor, a naročito Sekretarijata za kulturu, na ovoj javnoj tribini. „Danas sam jako tužna što ispred grada Kotora danas niko ne prisustvuje, a čini mi se da su trebali da budu prisutni“, rekla je Mileva Pejaković Vujošević, direktorica Pomorskog muzeja Crne Gore i odbornica u kotorskoj Skupštini. S njom se složio i diplomata Antun Sbutega, koji je i rekao da je entuzijazam pojedinaca „potrošna roba“, i da mu je nužna sistemska podrška. „Zaista je sramota da danas ovdje nema ni jednog predstavnika Opština, a koliko se ja sjećam u Sekretarijatu za kulturu radi dvanaest osoba“, kazao je on. On je ukazao i na problem dijela neaktivnih kulturnih institucija u Kotoru, „koje troše pare, a ne proizvode ništa, pa su crne rupe u budžetu“.

Okupljeni su na kraju izrazili želju i volju za daljim javnim okupljanjima i debatama kulturnih poslenika i cjelokupnog građanstva u Kotoru, odnosno svih koji mogu doprinijeti da se problemi u gradu rješavaju zajednički, dijalogom, koji je u duhu Kotora. Shodno tome, „KotorArt - juče, danas, sutra“ predstavlja prvi u nizu javnih susreta i diskusija, koje će Festival ubuduće redovno realizirati u svrhu (samo)promišljanja, ali i promišljanja o razvoju šireg kulturnog i društvenog okruženja.