Izložba fotografija, autora Duška Miljanića, pod nazivom “Lica mog vremena” otvorena je sinoć u Muzeju i galeriji Tivat, uz poštovanje mjera NKT-a.
Posjetitelji Muzeja i galerije Tivat imali su priliku vidjeti seriju portreta Duškovih sugrađana, starih Tivćana, koji su bili pokretači važnih promjena u zajednici. Ove fotografije su omaž ljudima koji su svojom društvenom angažiranošću doprinijeli da Tivat zadrži svoju autentičnost.
Posjetitelje je pozdravila ravnateljica Muzeja i galerije Jelena Bošković: „Večerašnja izložba je ujedno i početak Novembarskih dana, koje ćete imati priliku da pratite ovog mjeseca, zaključno sa 27., povodom Dana opštine Tivat, 21. novembra“.
„Značaj portretne fotografije je bio da pruži osobi, koja je fotografisana, osjećaj uzvišenosti, statusa ili bilo čega što bi je predstavilo onakvom kakva ona želi da bude predstavljena. Tokom 19. vijeka portretna fotografija bila je moćan izraz buržujske kulture, koja je podržavala kapitalističke vrijednosti. Akcenat je bio na adekvatnom položaju tijela, preciznije -položaju glave, ramena i ruku, jer je na taj način bio prikazan značaj njihovog visokog položaja u društvu“, kazala je Bošković o izložbi.
O izložbi je govorila i povjesničarka umjetnosti Mirjana Dabović Pejović: „Serija nazvana Portreti mojeg vremena sublimira ono što znači duh mjesta ovoga grada. Kao pokretači kulturnog i društvenog života grada `60-ih i `70-ih godina prošlog vijeka, ovi neumorni Tivćani i Tivćanke bili su nosioci promjena svojim predanim radom i mnogim, skoro pionirskim poduhvatima, u tada maloj provincijalnoj sredini donijeli su duh modernog svijeta. Zahvaljujući neumornom djelovanju, postali su sinonim primorskog šarma, ljepote uživanja u malim zadovoljstvima i ritualima, koji čine život. Pred nama su kulturni radnici, entuzijasti ili zanatlije na kojima počiva svako malo mjesto; brijač, pogrebnik, ali i utemeljivači KUD Boka, Plesnog kluba Modest, osnivači i novinari lokalnog radija, član Bokeljske mornarice, muzičari Gradske muzike, aktivistkinje za očuvanje tradicije kulturnog nasljeđa Boke, borac za sindikalna prava zaposlenih u Arsenalu i mnogi drugi“.
Profesor književnosti Neven Staničić, obraćajući se publici, kazao je da je ovo povratak autora na tivatsku scenu, koju, kako kaže, sačinjava veliki broj vrsnih majstora, iz kojih je Duško Miljanić i proizašao.
„Ono što je karakteristično u njegovom portretu je upravo ta poruku koju šalje. Naime, u rasponu od nekih stotinjak godina otkad se Tivćani fotografišu u određenim pozama i studijama, dakle od onog osnovnog portreta kada je famelja morala jedanput u svojoj generaciji da se obuče, skocka, ode u studio i slika se iza odgovarajuće pozadine da bi ostavila svoj lik za potomstvo, do onih današnjih situacija kada se svi pućkamo po selfijima, jer i to je dio portretisanja, kada usne i čitav govor tijela namjestimo onako kako to nama odgovara, Dušan je uspio da tih stotinu godina svede na onu poruku koju je zapravo htio da ostavi, namjerno proširivajući kadar van onog zacrtanog platna, dajući i poruku o ljudima koje fotografiše“. Staničić je također naglasio da je ovo samo dio Dušanovog projekta, koji se završava s izdavanjem monografije, koja nosi isti naziv kao i ova izložba.
Na samom kraju, posjetiteljima se obratio i autor izložbe, koji je izrazio zahvalnost ljudima koji su mu pomogli u realizaciji ovog projekta.