Sinoć je u palači Grgurina promovirana  još jedna knjiga kotorskoj publici poznatog autora, rođenog Prčanjanina, prof. dr. Antuna Sbutege.  Mjesec dana nakon promocije drame „Ozana“, posvećene kotorskoj blaženici, publika je ovoga puta uživala u lirskom izrazu autora, na temu mora i rodnog kraja.
Zbirka poezije „Sjećanje na more“, nastala je u periodu između 1992. i 1995. godine u Rimu, u vrijeme kada su prilike na ovim prostorima natjerale Sbutegu da s obitelji preseli za Italiju, ali svakako da nisu uspjele da raskinu njegovu vezu s Kotorom, i na toj vezi s Bokom, a i Crnom Gorom, predano je radio što kao pisac, a mnogo toga je učinio i kao diplomata, najprije kao veleposlanik Crne Gore pri Svetoj Stolici  i Suverenom viteškom malteškom redu, a danas kao veleposlanik Crne Gore u Republici Italiji.

Na početku sinoćnje večeri, prijatnu i prijateljsku atmosferu zagrijala je mlada i iznimno uspješna kotorska gitaristica, dobitnica ukupno 20 medalja u klasi klasične gitare, Nađa Janković. Domaćica večeri, direktorica Pomorskog muzeja Mileva Pejaković Vujošević pozdravila je nazočne istaknuvši  da nije slučajnost da se ova večer održava u ovom hramu kulture: „On je vezao svoja sjećanja za more, a mi čuvamo sve što je vezano za morske pučine. Osim što piše prozu i poeziju, otkrit ću vam da se on bavi i slikarstvom. Vjerovatno će u ovom zdanju jednoga dana,  na ovim zidovima zasijati slike našeg dragog sugrađanina Antona Sbutege“.

Zbirka pjesama „Sjećanje na more“, posvećena autorovoj unuci Sari, prvo je izdanje Zajednice Italijana Crne Gore  - Kotor  i kako je istakao predsjednik Zajednice Aleksandar Dender, predstavlja „početak jedne divne suradnje“.
„Znate da svi koji su imali privilegiju da žive u Boki kotorskoj, teško je mogu zaboraviti. Boka nije samo prirodna ljepota, ona je nevjerovatna simbioza duhovnog i  materijalnog, simbioza prirodnih fenomena i kulturne baštine, simbioza čovjeka i mora, zemlja duboke tradicije, čiji smo sastavni djelovi i kao prenosioci te tradicije mi smo i tradicija sami. Upravo ta tradicija,duhovna i materijalna ljepota,  nostalgija i odlazak su po meni okvir u kome su nastajale Tonijeve pjesme. Toni je lirska duša, zato su i njegove pjesme lirske, melanholične i sjetne. U pjesmama se osjeća žal za Bokom, žal za propuštenim vremenom i propuštenim prilikama, žal za mirom i spokojem koji su nam bili naglo prekinuti u onim 90.tim godinama . Toni je pokušao i uspio pronaći odgovor na pitanje gdje se ustvari nalazi ljepota – u oku onoga koji posmatra ili u predmetu koji se posmatra. Po Toniju je  to  i drugo, jer samo bogata duša može da sagleda bogati pejzaž i da nađe riječi da ga opiše“.

Profesorica Teresa Albano kazala je da „Jadransko more oduvijek geografski idealno razdavaja dva svijeta, Istočni i Zapadni. U dijelu koje razdvaja Crnu Goru i Italiju, ovo more postaje nešto više od kanala – pravi vodeni most koji je odredio zajednička osjećanja naroda Jadrana. Vodeno ogledalo u kojem se odražavaju ljudi koji se razlikuju po rodu i porijeklu, ali čije priče su neizbježno predodređene da se približe u jeziku, na slici, u zvuku, u poštovanju prema Bogu. Ambasador Sbutega čini da poezija postaje pravi kulturni most, sposoban da poveže dvije kulture ujedinjene jakom i obilježenom tradicijom umjetnosti, književnosti, muzike, univerzalnim jezikom koji omogućava da se prevaziđu prepreke i da se stiče znanje“.

Sbutega je izrazio  zahvalnost  svojim dugogodišnim prijateljima Aleksandru Denderu i Milevi Pejaković  Vujošević na potpori i pomoći da knjigu izda i promovira. U opuštenoj atmosferi, ne nalik na formalnim književnim večerima, već u krugu prijatelja, s duhovitim upadicama, autor je pokušao da objasni zašto neko u njegovim godinama izdaje knjigu poezije koju je davno napisao: „Svako umjetničko djelo, pa i poetsko djelo ima za cilj da komunicira. Ukoliko jedno djelo ostane u privatnom vlasništvu, a ne postane javno dobro, nema moć da komunicira te nema i smisla. Za Talijane se kaže da su narod svetaca, pomoraca i pjesnika. To se može primijeniti ipak i na Bokelje. Ja sam naturalizovani Talijan,dolazim iz Boke i u tom smislu bih želio da budem u nekoj od ovih kategorija. Pripadam pomorskoj porodici koja stotinama godina plovi, ali ne mogu se smatrati pomorcem. Kad je u pitanju svetost, svi su ljudi pozvani da budu sveti. Ali niko tokom života ne može sebe smatrati svetim i duhovno savršenim. Najjednostavnije je da uđem u kategoriju pjesnika. “
Tijekom svoga obraćanja, Sbutega se prisjetio događaja iz svoga ranoga djetinjstva, koji su ga već tada inicirali da postane pjesnik i da piše na talijanskom jeziku. Zahvaljujući svojoj baki i djedu, naučio je talijanski i upoznao  poeziju kroz čuveno Danteovo djelo „Divina comedia“.

„Sjećanje na more“ sadrži pjesme posvećene Perastu, Gospi od škrpjela, Svetome Tripunu, Risnu; odraz su nostalgije i pjesnikove ljubavi prema svakom kamenu Boke, svakome valu što mu obalu zapljuskuje, a vrhunac autorove povezanosti s Bokom je pjesma posvećena rodnom Prčanju i svome ocu, kapetanu Krstu Sbutegi.  Autorovom interpretacijom ovih pjesama završena je još jedna lijepa večer u palači Grgurina, posvećena stvarateljiima iz Kotora i Boke.

Večeri su nazočili i kotorski biskup, monsinjor Ilija Janjić, dopredsjednik Općine Kotor Branko Nedović, veleposlanica RH u Crnoj Gori Ivana Sutlić Perić, kao i predstavnici talijanskog veleposlanstva u Crnoj Gori.