Kralj ptica, kako ga često nazivaju, sa svojim širokim rasponom krila, tijekom svog leta na nebu, izgleda nesvakidašnje: kraljevski i veličanstveno, čime i opravdava svoj naziv. Orao, iako ptica grabljivica, koja jede strvine, nosio je raznoliku, uglavnom pozitivnu simboliku u mnogim mitovima, legendama, narodima, i samim tim predstavama u (likovnoj) umjetnosti.
Vjerojatno je njegov dominantni izgled kojim se razlikuje od ostalih ptica, poput većeg i snažnijeg raspona krila, zaobljenog odnosno iskrivljenog kljuna, generalno jače građe, učinila da ova ptica ima moćnu i pozitivnu simboliku tijekom čitave povijesti, pa sve do danas.
Asocijacije na lava među životinjama su sasvim opravdane pa u mnogim mitovima i narodima, ova ptica predstavljala je simbol vrhovnog božanstva. Među njima i „Orao sa lavljom glavom, Blago iz Ura, Mari. Lapis lazuli, zlato, bitumen i bakar. Oko 2500 g. prije n. e. U drevnoj sumerskoj mitologiji, ovaj orao sa glavom lava bio je simbol božanstva Ningirsua.“ [1]
Kod starih Grka povezivan je s vrhovnim bogom Zeusom, a u rimskoj mitologiji s njihovim vrhovnim bogom – Jupiterom. Orao se nalazio na zastavi carstva, i na vrhu počasnog koplja koji je nosio legionar „orlonoša“. Da je orao bio povezan sa nebesima i božanskim bićima odnosno bogovima, govore i mnoge likovne kompozicije, u kojima možemo vidjeti scene poput uzdizanja čovjeka među bogove koje prate orlovi, kao značajni segmenti djela. „Apoteoza Antonina Pija i njegove žene Faustine, Vrt oklopa, Vatikan, Mermer, oko 165 g. n. e. Ovaj reljef sa postolja stuba Antonina Pija, koji je podigao njegov nasljednik Marko Aurelije, ilustrira čin deifikacije jednog cara.“[2]
Smatra se da je poslije pobjede nad Perzijancima, Aleksandar Veliki preuzeo od njih kult orla, koji je između ostalog kod Perzijanaca predstavljao simbol pobjede.
Orao, vjerojatno ima najjaču i pozitivnu simboliku u kršćanstvu, gdje predstavlja snagu, brzinu i pametno rasuđivanje; u ranom kršćanstvu predstavlja simbol nade, snage i spasenja. Također, česti su simbolički prikazi u biblijskim tekstovima i u srednjovjekovnoj umjetnosti.
Poznata je vaza iz riznice Sen Deni nastala oko 1140. „Ova poriforna vaza optočena zlatom i srebrom u obliku orla bila je jedan od mnogih skupocenih predmeta koje je nabavio opat Sižer za Sen Deni.“[3] Kao i skulpture Đovanija Pizana, Snaga i Mudrost (1302-1310.)[4] između kojih se nalazi orao sa raširenim krilima.
Nad figurom Njegoša u Mauzeoleju na Lovćenu, Meštrović je smjestio orla, a mnogi likovni umjetnici s naših prostora su orla predstavljali u svojim kompozicijama kao centralni motiv (poput Nikole Gvozdenovića).
Zbog svoje snažne simbolike, ova ptica često je upotrebljavana u heraldici, a dvoglavi orao, od Vizantijskog nadalje nalazi se na grbovima mnogih zemalja među ostalim i na našem.
Ova ptica grabljivica, s veličanstvenim rasponom krila, simbol je slobode, nadahnuća i neslućenih visina. Ptica koja gleda direktno u Sunce bez ikakvih posljedica, s vrlo dobrim i izoštrenim vidom, za razliku od čovječjeg, kojem je potrebno kretanje objekta kojeg „uočava“, orao vidi i najsitnije detalje u mirovanju. Sve skupa potvrđuje da je orao simbol povijesti koja traje.
Marija Saičić
Izvori:
Holingsvort, Meri, Umetnost u istoriji sveta, EVRO-GIUNTI, Beograd, 2006.
https://artnit.net/urbane-%C5%BEivotinje/item/3809-simbolika-orla.html
https://nova-akropola.com/kulture-i-civilizacije/simbolizam/simbolizam-orla/
http://www.simboli.rs/orao-kao-simbol/
Fotografija: preuzeta sa: https://barinfo.me/preminuo-nikola-gvozdenovic-gvozdo-cuveni-barski-i-crnogorski-slikar/