Hrvatski književnik i moreplovac Joža Horvat, svestrani autor koji se proslavio putopisima, a kao pisac je bio aktivan skoro do kraja života, umro je danas u 98. godini u Zagrebu, doznaje se u Hrvatskom društvu pisaca, čiji je bio član.
Joža Horvat rodio se u Kotoribi 1915., studirao je pedagogiju, filozofiju i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no zbog rata prekida studij i odlazi u partizane.

Prije sedam godina u autobiografiji "Svjedok prolaznosti" opisao je svoj životni put, od rođenja i dječaštva u Međimurju do poslijeratnog razdoblja kada je zbog djela "Ciguli-miguli" označen kao neprijatelj partije i nakratko uklonjen iz javnog života. Tada se okrenuo plovidbi i moru. Pisao je romane, pripovjetke i drame, filmske scenarije, novinske članke i radio-drame. Žanrovski raznovrstan i poetski nekanoniziran Horvatov opus povezuje tema slobode, kojoj u dnevničkim brodskim zapisima, pretočenim u putopisnu kroniku "Besa" iz 1973. i žanrovski raznolikoj, višeslojnoj autobiografskoj putopisnoj prozi "Molitva prije plovidbe (1995) pridružuje i lirsku temu mora. Autor je poznatih i od publike dobro prihvaćenih knjiga "Sedmi b" (1939.), "Prst pred nosom" (1948.), "Ni san ni java" (1958.), "Mačak pod šljemom" (1962.), "Operacija Stonoga" (1982.), "Waitapu" (1984.). Djela su mu prevođena na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski i esperanto.
Radio je kao direktor Nakladnog zavoda Hrvatske, voditelj "Jadran-filma", bio je novinar u listu "Naprijed", urednik "Kola" i časopisa "Republika". Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Naklada Neretva objavila mu je izabrana djela u jedanaest svezaka, od 2003. do 2007.
Dobitnik je brojnih nagrada, među ostalim, odlikovanja Josipa Broza Tita, Nagrade za životno djelo Vladimir Nazor, a 2005. je za iznimni doprinos u književnosti i kulturi, dobio odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, a godinu dana kasnije Nagradu grada Zagreba.