Knjiga Slobodana Prosperova Novaka „Boka kotorska – od kampanela do kampanela" dragulj je biblioteke Stari hrvatski gradovi u izdanju nakladničke kuće AGM, a predstavili su je, uz autora, dr. sc. Josip Gjurović, Bože Čović i Željko Brguljan, u organizaciji nakladnika u Zagrebu 19. veljače.
U nazočnosti brojne publike u dvorani Tribina grada Zagreba na Kaptolu 27 o knjizi su govorili, uz autora prof. dr. sc. Slobodan Prosperova Novaka, dr. sc. Josip Gjurović, predsjednik Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809, urednik biblioteke Stari hrvatski gradovi Bože Čović te suradnik na nakladničkom projektu Željko Brguljan, dok je svečanošću moderirala Grozdana Cvitan, glavna urednica AGM-a. Promociju je pratila, uz brojne ugledne zagrebačke Bokelje i predstavnike javnoga života Hrvatske, zamjenica gradonačelnika grada Zagreba Vesna Kusin, čestitavši i nakladniku i autoru na ustrajnoj misiji vrhunske prezentacije baštinskih vrednota hrvatskoga kulturnog prostora.
Autor knjige, glasoviti filolog eruditske naobrazbe i sveučilišni profesor Slobodan Prosperov Novak nadahnuto je pripovijedao o mladenačkim danima provedenim dijelom i u Boki, koja ga je inspirirala i koju doživljava svojim zavičajem. S publikom je profesor Novak podijelio uspomene na prijateljstvo s don Brankom Sbutegom, prisjetivši se i čarobnih autentičnih krajobraza te susreta s don Nikom Lukovićem, monsinjorom Gracijom Brajkovićem, kao i akademikom Milošom Miloševićem - kojemu je odvodio svoje zagrebačke studente kako bi i oni osjetili izvornu dušu Boke i to kroz njenu povijest, umjetnost, književnost, arhitekturu. „Boka kotorska – od kampanela do kampanela" svojevrsni je putopis od mjesta do mjesta, od kampanela do kampanela, kroz koje Novak prepoznaje i opisuje civilizacijske simbole koji su se tijekom vremena usidrili na tom autentičnom geografskom susretištu u srcu Mediterana, čiji zvonici nadaleko odjekuju. Slobodan Prosperov Novak razotkriva važna pomorska mjesta i gradove Boke kotorske i širega Crnogorskog primorja te pokazuje kako se taj istodobno zatvoreni i otvoreni povijesni prostor mijenjao zajedno s poviješću svijeta s kojim je bio u stalnom doticaju. Posebnu pozornost Novak posvećuje hrvatskom, odnosno katoličkom segmentu Boke kotorske, čiji su moreplovci, gospoda i sveci utkali Bokokotorski zaljev na UNESCO-ov Popis mjesta svjetske baštine.
Prosperov Novak piše o prvim stanovnicima Boke kotorske, antičkom Risanu, Kotoru, katedrali Svetoga Tripuna, Pavlu Butorcu, crkvi Svete Marije s grobnicom mistične blaženice Ozane, Vasku Lipovcu, manjim romaničkim kotorskim crkvicama, gotičkom reljefu u gradskim vratima te ostalim kotorskim crkvama, Ivanu Boni Bolicisu, palačama kotorskih patricija, pjesniku Viktoru Vidi, Bokeljskoj mornarici, otočićima bokokotorskog fjorda, Perastu kao kolijevci bokeljskih pomoraca, njegovim crkvama, arhivu i umjetničkim zbirkama brojnih obitelji, pjesmaricama dobrotskih mornara, crkvi Svetoga Eustahija u Dobroti, Prčnju, manjim naseljima Bokokotorskog zaljeva, Herceg-Novom i Leopoldu Bogdanu Mandiću čudotvorcu, Tivtu, Bogdašićima.....
Sažeti na jedno mjesto kulturnu povijest Boke kotorske, objediniti sva blaga ovog jedinstvenog zaljeva Mediterana koja su se stoljećima taložila, kompleksan je i ne lak zadatak. Trebalo je, uz puno hrabrosti, proputovati razgranatim sinusima koji zadiru duboko u kopno, sve do starog Kotora. Moralo se od kapanela do kampanela posjetiti svako pomorsko mjesto koje se konglomeratima kapetanskih kuća skupilo oko zvonika i iznijeti o svakome gradiću sve ono što ga čini vrijednim spominjanja i čitatelju zanimljivim. Nije se smjelo zaboraviti sve one ponosne ratnike, hrabre pomorce, znamenite admirale, pobožne i obrazovane biskupe i svećenike, uznesene svece ali i posrnule pustolove, pa pisce latiniste i slikare mariniste, graditelje i zlatare i ine zapamćene ili zaboravljene Bokelje koji su svojim doprinosima uzdigli svoj mali zaljevski svijet do zavidnih gospodarskih i kulturnih visina. Ploveći tajanstvenim zaljevom Boke kotorske uz kapetanske palace utonule u pojasu bujne vegetacije, koja se prostrla uz rub mora podno kamenih vrleti, autor je postigao i onaj najzahtjevniji cilj – prenijeti čitatelju izvorni duh Boke, koji jedva da još živi u prastarom kamenju i posljednjim starosjediocima. Prosperov Novak je znalački i vještim manevrima, izbjegavši Skile i Haribde, okončao svoju uzbudljivu plovidbu bokeljskim zaljevom podarivši nam još jedno vrijedno djelo o našem voljenom zavičaju. Kroz brojna poglavlja, pripovijedanjem o bokeškoj prošlosti ali i sadašnjosti, tumačenjem legendi, osvrtanjem na djela i sudbine Bokelja autor nas umješno vodi Zaljevom, budeći našu želju da ga slijedimo uvijek još dalje, do nekog sljedećeg kampanela. (...)
Poštujući elemente crnogorske povijesti i kulture ili srpskih tragova u Boki, autor nam u ovoj knjizi podastire dominantnu hrvatsku baštinu Boke kotorske, tog najjužnijeg povijesnog prostora nastanjenog hrvatskim življem. Čitajući ovo djelo naslućujemo opsege kulturne baštine slojevitih nanosa. Baštine stoljećima građene i brižno njegovane od nekad većinske zajednice bokeljskih Hrvata, a danas raspršene manjine pred konačnom asimilacijom. (....)
Svojim osebujnim pripovijedanjem o duhovnim dosezima zajednice s ruba hrvatskog kulturnog prostora knjiga „Boka Kotorska od kampanela do kampanela" prof. Slobodana Prosperova Novaka predstavlja značajan prilog bibliografiji Boke Kotorske, te je u tematskoj knjižnici zauzela mjesto koje je do sada bilo upražnjeno. U tom smislu čestitam prvenstveno autoru, a potom i izdavaču koji se, svjestan doprinosa Boke Kotorske hrvatskoj matici, odlučio izdati ovo djelo, na promociji je nadahnuto o knjizi zborio suradnik na nakladničkom projektu Željko Brguljan.
Tekst : Vesna Kukavica