Juče je u Donjoj Lastvi kraj Tivta svečano proslavljen patron župe sveti Roko. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je preuzvišeni Ilija Janjić, biskup kotorski uz koncelebraciju velikog broja svećenika. Brojni vjernici ispunili su lastovsku rivu, među njima bili su i Marija Vučinović predsjednica HGI-a, Ilija Janović dopredsjednik Općine Tivat, Ljerka Dragičević zastupnica HGI-a u Skupštini Crne Gore i Zvonimir Deković predsjednik HKZ-a. Posebna radost bila su djeca, koja su primili sakrament svete potvde, tj. krizme. Otac biskup je u homiliji pozvao na nasljedovanje Isusa Krista u svakodnevnom životu, kako bi bili pravi primjeri i uzori drugima. Nakon završetka svetog misnog slavlja uslijedila je procesija sa svijećama, što je dodatno upotpunilo vjerski doživljaj. "Svijeća je simbol uskrslog Isusa Krista, a procesija oslikava naše javno ispoljavanje vjere", rekao je između ostalog domaćin don Dejan Turza, župnik lastovski.

Vjernici su na kraju ljubili moći svetog Roka, čime je okončan vjerski dio proslave. Za zabavu brojnih vjernika pobrinula se glazbena gruba "Škuribanda" iz Kotora, dok su za sve njih vrijedne lastovske domaćice pripremile kolače.
Sveti Roko rođen je u 1295. godine u Montpellieru, u južnoj Francuskoj. Potjecao je iz bogate obitelji, otac mu je bio grof. Njegovi roditelji dugo nisu mogli imati poroda. Molili su, postili, zavjetovali se i Bog im je dao sina. Međutim, sveti Roko u ranoj dobi ostao je bez roditelja. Zaljubljen u Boga prodao je sva svoja dobra, novac dao siromasima i uputio se ka Rimu, žarko željeći nasljedovati Isusa Krista. Na svojem putu ka Vječnom gradu zaustavio se u jednoj bolnici gdje je pomoga okuženim bolesnicima. Uz Božju pomoć nekolicinu je i izliječio. Tijekom svojeg hodočašća nesebično i hrabro stavljao se u službu oboljelim. Međutim, ubrzo se Roko razbolio od kuge. Građani su ga iz straha prognali iz svog grada i on je bio odbačen. Onima kojima je do juče pomogao sada su ga se odrekli. No, on nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost, koja mu je poslala psa za hranitelja. Pas mu je svakodnevno donosio komad kruha i tako ga održavao u životu. Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, koji nije bio čovjek duboke vjere, našao je bolesnog Roka u šumi i upusti se s njim u razgovor. Svetac ga je izuzetno dojmio. Pallastrelli se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga i njegovao dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Svetac je umro 16. kolovoza 1327. godine. Njegov grob postao je mjesto velikih čuda i ozdravljenja.
Sveti Rok je zaštitnik protiv kuge, što je također veoma pridonijelo njegovu štovanju i slavi. Samo u Italiji podignuto mu je u čast oko 3.000 crkava, kapela i oratorija. Štovanje se sveca proširilo praktično po cijeloj Europi, uključivši i cjelokupno hrvatsko jezično područje. Na selima su ga seljaci zazivali u pomoć protiv bolesti domaćih životinja i u raznim prirodnim katastrofama. U vinorodnim krajevima zazivaju ga u pomoć protiv filoksere. Sveti Roko je i zaštitnik hodočasnika. Svečevo su štovanje širili naročito franjevci i kapucini. Papa Grgur XIII. unio je ime Sv. Roka u Rimski martirologij, što je kasnije potvrdio i Urban VIII.
I kod nas su svetom Roku podignute brojne crkve, kapele i oltari. Pobožni ga narod još i danas štuje, a njegov je blagdan dan okupljanja na bogoslužje mnogih vjernika.
Audio: MSGR. Ilija Janjić, biskup kotorski