Ovo je priča o čovjeku, koji je od “amaterizma napravio profesionalizam”. Priča je satkana od zabilježenih podataka, ali i sjećanja  ljudi o njemu.

Kiko Tomičić je rođen 1944. godine u Tivtu, po struci je bio elektrotehničar, ali ga je čitav život neumorno pratila ljubav ka vizualnim izražavanjem, kojim se počeo baviti još u ranim godinama svog života. Dugogodišnji radnik tivatskog Centra za kulturu ostao je poznat kao majstor fotografije i autor brojnih kratkometražnih filmova. Fotografijom se počinje baviti 1958. godine, dok je izlagačku djelatnost započeo 1960. godine. Veliki uspjeh postigao je i u domeni amaterskog filma, kojim se počeo baviti 1962. godine.

Kiko kao zaljubljenik u estetiku i tehniku počeo se baviti fotografijom i filmom prvenstveno da bi spoznao samog sebe, a zatim i podneblje i vrijeme u kojem je živio. Na svojim radovima (neovisno da li se radilo o fotografiji ili filmu), ovjekovječio je sada već prošlo vrijeme: portrete majstora i zanatlija, živote barki, stare mlinove za masline, ali i mula i mandraće, kao i bajkovite poglede na more. Ipak uspomenama je najviše bio vezan za Gornju Lastvu. Njegovi baba i djed su bili Gornjolastovljani, te je Kiku dobro bio poznat život, običaj i tradicije ljudi iz Gornje Lastve, tako da ne čudi što su neki od njegovih filmova inspirirani upravo- Gornjom Lastvom. Snimio je 12 autorskih filmova, s kojima je sudjelovao na 20 festivala i osvojio 29 nagrada. Dobitnik je Zlatne plakete Kino saveza Jugoslavije, Zlatne plakete Narodne tehnike Jugoslavije i Novembarske nagrade oslobođena Tivta. Jedini je u Crnoj Gori nositelj zvanja “Kandidat majstora amaterskog filma Jugoslavije”. Za sebe je smatrao da je najviše postigao u kratkometražnim filmovima, iako bi se njegovi prijatelji i kolege tvrdili da je ipak na polju fotografije dao najviše.  Osvojio je 14 nagrada, nositelj je mnogih priznanja. Njegove dokumentarne fotografije prate razvoj i gotovo sve značajnije trenutke iz skorije prošlosti našeg grada. Fotografije je izlagao širom bivše Jugoslavije, imao je osam samostalnih i bio sudionik brojnih kolektivnih izložbi.

Baveći se fotografijom pokušavao je spoljnji svijet prenijeti na papir i zabilježiti jedan specifičan prostor, ljude i vrijeme. Najviše je volio raditi crno-bijele fotografije, koje su ocijenjene kao neke od njegovih najboljih fotografskih ostvarenja. Uvijek je snimao klasičnim aparatima, te kada je počelo doba digitalizacije, Kiko, zaljubljenik u istu, prestaje se njome baviti. Pak, njegov rad je i dalje bio prisutan na brojnim izložbama i projektima i nakon njegovog prestanka. U mirovinu je otišao 2005. godine i  za sobom je ostavio 40 godina plodnog stvaralaštva iz hobija.

Kada je 28. 3. 2019. godine, u 75. godini života napustio ovaj svijet, sve ljude koji su ga znali obuzeo val tuge, ali i nostalgija za nekim prošlim, boljim vremenom. Za vrijeme komemoracije, koja je održana u punoj dvorani tivatskog Centru za kulturu, njegova obitelj, prijatelji i suradnici, nisu krili suze i tugu koju je izazvao Kikov odlazak. Jedan od osnivača Radio Tivta,  “majstor amaterskog filma” ostat će upamćen kao čovjek koji je bio ispred svog vremena i kao čovjek, koji je dao veliki doprinos kulturnom razvitku ovoga grada. Oni malo stariji pamte ga kao čovjeka koji je obilježio jedan prostor i vrijeme, nepopravljivog entuzijastu, čovjeka koji je pjevajući dolazio na posao… pamtit će se i po mornarskoj majici i safari odijelu, po njegovom potpisu (KIKO) na kojem je uvijek  umjesto točkice na slovu i stavljao malo srce.

Eto, to je sjećanje, i kratka priča o Krstu Kiku Tomičiću, izvanrednom čovjeku, i jednom od najboljih umjetnika s naših prostora…

 Povjesničarka umjetnosti Marija Saičić