Na današnji dan, 2. listopada 1913. godine, u Kotoru je  rođen jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika u emigraciji. Gimnaziju je završio u Podgorici i već tada je počeo objavljivati prve pjesme. Studije je završio u Zagrebu, gdje je diplomirao povijest južnoslavenskih književnosti i talijanski jezik i književnost, koji je uz dobivenu stipendiju završio u Rimu.  Nakon povratka u domovinu postaje knjižničar u Instituto di Cultura Italiana u Zagrebu. 1941. godine predavao je na Prvoj muškoj realnoj gimnaziji. Godinu dana kasnije, Vida definitivno odlazi u Italiju, a padom Italije 1943. ostaje bez posla u Agenzia Giornalistica Italo-Croata. Za svojeg boravka u Rimu, Vida je često zalazio u poznatu boemsku kavanu Greco, gdje su se sastajali rimski umjetnici, pa je on među svoje dobre znance ubrajao mnoge talijanske književnike i slaviste.

Kao i mnogi hrvatski književnici, i Vida je bio primoran napustiti svoju domovinu, i živjeti daleko od svoje zemlje i svoga jezika, ali se tematikom svoje poezije uvijek često okretao svojoj Boki. Tako Vida 1948. godine, sa svojom ženom i malodobnim sinom odlazi  u Buenos Aires gdje je u početku životario na razne načine, osjetivši pritom svu gorčinu emigrantskog života, i upravo tu će, 25. rujna 1960. godine, na tragičan način završiti njegov život.

Pjesničko djelo Viktora Vide, iako homegeno, dijeli se na dva dijela: poetske početke (tridesetak pjesama ispjevanih u domovini do 1942. godine i njegova odlaska u emigraciju) i na mnogo veći i zreliji opus objavljen uglavnom u Argentini. Njegova djela sabrana su u četiri zbirke: "Svemir osobe", "Sužanj vremena", "Otrovane lokve" i "Otključana škrinjica".