Kakve se to stvari odvijaju ispod površine mora? Kakve se priče pričaju na morskom dnu? I, najvažnije od svega, koliko ljudska nemarnost utječe na te stvari?
More je oduvijek predstavljalo nepresušnu inspiraciju mnogim umjetnicima. Pjesnici i glazbenici mu posvećuju stihove, likovni umjetnici najljepša djela, a nije zaobišlo ni druge umjetnosti poput filmske ili književne. Svatko na svoj način interpretira njegovu ljepotu, povezujući ga s mnogim životnim temama, pitanjima, promišljanjima...
Tivatski umjetnik Zoran Kruta, promišlja o onome što se nalazi ispod površine; u svojim likovnim ostvarenjima on preispituje djelovanje koje se odigrava izvan našeg horizonta, onaj dio koji možemo spoznati tek ako zaronimo duboko ispod. Prije par godina započinje likovni ciklus pod nazivom “Priče sa morskog dna” koji traje, uvijek sa novim i aktuelnim temama.
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana muzeja – Europske noći muzeja, u JU Muzej i galerija Tivat organizirano je nekoliko izložbi; a s obzirom na ponovno aktiviranje i djelovanje Udruženja likovnih umjetnika Tivta, upriličeno je i njihovo prvo zajedničko predstavljanje u novom sastavu. Izložba na tri galerijska nivoa obuhvata radove 20 likovnih umjetnica i umjetnika Tivta, što je između ostalog, i prilika za susret s novim Krutinim ciklusom podmorja, koje sad otkriva i drugu stranu priče.
Tom prilikom, Kruta se na kolektivnoj izložbi predstavio s dijelom radova iz ciklusa „Priče sa morskog dna“ koje ovog puta imaju podciklus pod nazivom „Ne bačaj u more!“
Kronološki poredani crteži prate priču ronioca koji lutajući morskim dubinama nailazi na njegove stanovnike. Kruta nam je već ranije predstavljao stvarne i izmaštane priče koje se odigravaju na morskome dnu; motiv je i ovoga puta ostao isti, ali tema se mijenja. Naime, ovim ciklusom on nas opominje na našu nemarnost, izostanak brige, ali i nepoštovanje koje gajimo prema moru. Roneći ispod morskih dubina nailazimo na prizore koji su sve češći, a koje zanemarujemo svjesno uništavajući morski život. Naslikani prizori poput raka zaglavljenog u plastičnoj ambalaži, ribe zapletene u plastičnoj kesi, pa čak i zaštitne maske zakačene za morskog konjića upućuju da je more postalo mjesto za skladištenjem otpada. Iskreno ne od jučer, ali sve više prisutno u svijesti i potencijalno opasno za dalji razvoj i opstanak čovječanstva.
Besprijekoran u tehničkoj izvedbi, Kruta i ovoga puta predstavlja morska bića u svom već prepoznatljivom likovnom izrazu: tisućama sitnih linija povučenih olovkama u boji, on gradi i konstituira oblik naslikanog bića. Iako mu slikarska paleta sadrži široki spektar boja, najdominantnija je plava, koja poput neba ili pučine nagovještava beskrajnost, ali ne i beskonačnost narušenu ljudskom nemarnošću ili lošom namjerom na koju nam Kruta skreće pažnju. Nije jedini, ali nije ni dovoljan za konačno saznanje o tome da moramo štititi osnove svog iskonskog postojanja.
U njegovom radu, primjećujemo da je crtež njegova osnova, koju s velikim crtačkim iskustvom on nanosi na podlogu i nadograđuje različitim likovnim tehnikama: od suhih crtaćih tehnika, preko akvarela do akrila i uljanih boja. U obilju tehnika, kolorita i pokreta, Kruta nam prikazuje četrdeset radova koje je ovog puta predstavio na podlozi (papiru) kružnog oblika, prečnika 20 centimetara.
Na njegovim radovima i u ovom podciklusu, prisutna je neprestana igra pokreta i boje, kojom dobiva razigrana morska bića, puna života.
Kruta nas još jednom podsjeća na nesvakidašnji, skoro bajkoviti život koji se odigrava na morskom dnu, ali nas i opominje da, bez obzira što nije vidljivo na površini, svjesno uništavamo naše izvorište. Poruka ronioca nakon putešestvija po morskom dnu sadrži riječi – „Ne bačaj u more!“ koje nam upućuje nakon susreta sa mnogobrojnim zamkama sa kojima se susreću morska bića. Ovog puta, te zamke nisu poput ribarskih alata, a u prehrambene svrhe, već čisto radi ljudske nemarnosti, brige i bahatosti.
Pravilni oblici i bogat kolorit prijaju oku, ali ideja i tema koju je Zoran Kruta ovoga puta odabrao nas budi i opominje da sačuvamo naše okruženje i sva bića u njemu.
Marija Saičić
Napomena:
Tekst je realiziran uz potporu Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
Iznijeti stavovi su isključivo odgovornost autora i nužno ne izražavaju stavove Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.
