Sveti Leopold Bogdan Mandić preminuo je 30. srpnja 1942. godine, nakon što je primio sakrament bolesničkog pomazanja. Dan prije toga,predano je ispovijedao vjernički puk.

U priopćenju s plenarnog zasjedanja Talijanske biskupske konferencije u Rimu između ostaloga se ističe da je Talijanska BK proglasila svetog Leopolda Bogdana Mandića zaštitnikom onkoloških bolesnika.

Također je odobren talijanski prijevod trećeg izdanja Rimskog misala nakon punih 16 godina rada na njemu. Predlažu i promjenu teksta molitve 'Oče naš'. Novi tekst uputit će Svetoj Stolici na odobrenje, a odnosi se na dosadašnji zaziv 'ne uvedi nas u napast' za koji predlažu prijevod 'ne napuštaj nas u napasti'. Predlažu  i promjenu teksta Slave u Misi, te se u početni dio 'na zemlji mir ljudima dobre volje' predlaže 'na zemlji mir ljudima ljubljenima od Gospodina'.

Podsjetimo, sveti Leopold i sam je bio onkološki bolesnik. Nakon proslave zlatnog svećeničkog jubileja, 1940. godine, zdravlje o. Leopolda Bogdana Mandića počelo se naglo pogoršavati, gubio je na težini, sve je teže gutao hranu, bolovi su postajali sve jači. Tumor na jednjaku neumoljivo je napredovao te će naredne dvije godine o. Leopold proživjeti pretežno u postelji. Nesnosne bolove i tjelesnu slabost nadvladavao je snagom vjere te je povremeno ustajao i molio u bolesničkoj kapelici, i čak služio Misu. Nakon jedne takve molitve, 30. srpnja 1942., iznenada ga je obuzela slabost te je, nakon bolesničkog pomazanja, i umro.