Ministarstvo kulture i medija Hrvatske je stavilo pod preventivnu zaštitu Tradicijsko umijeće svilogojstva i svilarstva tj „Držanje bubica“ i dudovog svilca u Konavlima. I kod nas u Boki kotorskoj svilogojstvom su se bavili na Prčanju od 1860. do 1900. godine

Ministarstvo kulture i medija Hrvatske je rješenjem od 20. siječnja 2022. godine, stavilo pod preventivnu zaštitu do utvrđivanja svojstva kulturnog dobra Tradicijsko umijeće svilogojstva i svilarstva istočne obale i zaleđa Jadrana, čime je udovoljilo zahtjevu Muzeja i galerija Konavala. Iz Muzeja i galerija Konavala su uvjereni kako će ova mjera pomoći održanju i popularizaciji umijeća svilarstva u Konavlima, te potaknuti znanstveni pristup ovoj temi ne samo u Konavlima, nego i diljem Jadrana.

Na području Konavala ova se umjetnost naziva „Držanje bubica“ i naslanja se na tradicionalni oblik uzgoja svilaca i proizvodnje svile za osobne potrebe, svima poznate po detaljima iz konavoske narodne nošnje te kao pripreme ruha djevojaka do udaje. Krajem 18. i u 19. stoljeću uzgoj svilaca se potiče kao djelatnost po većem dijelu Hrvatske i Boke Kotorske, a posljednjih godina vještina je podignuta na višu razinu zahvaljujući angažmanu ravnatelica Muzeja i galerije Konavala Antonie Rusković Radonić.  Kao akademska slikarica i zaljubljenica u svoj kraj, bavi se prikupljanjem starih dijelova konavoske nošnje i inicijatorica je Muzeja svile na jugu Hrvatske. O tajnama svilarstva i uzgoja dudova svilca doznali su i učenici svih konavoskih škola.

Interesantan je podatak da je „svilena baština“ iz tridesetak sela Konavala iznenadila i japansku princezu Masako i princa Naruhita iz Japana, prilikom njihova posjeta Konavlima prije nekoliko godina. Od svilenog konca su izvezeni najljepši dijelovi veličanstvene konavoske nošnje.

Poslije Kine, Japan je bio jedan od najvećih proizvođača svile u svijetu. Pretpostavlja se da je svila stigla na ovom području u šestom ili sedmom stoljeću. Dubrovačka republika je poticala proizvodnju svile, i postojala je predionica na Pločama. U Konavlima je proizvodnja svile ostala u domaćoj radinosti obrade konca i nije zaživjela kao industrija. Time su se bavile mlade djevojke do udaje, jer je svila bila najvažniji materijal u pripremi djevojačkog ruha. Interesantno je da su se jajašca svilene bubice grijale u ženskim njedrima, a od dobijene svile su se pravile prelijepe nošnje koje je imala svaka konavoska kuća. Danas se time bavi desetak konavoskih obitelji. U Konavlima se proizvodnja svile svodi isključivo na proizvodnju konca koji služi za vez i izvođenje različitih dekoracija po narodnoj nošnji. Nošnje izvezene svilom su se spremale u škrinje i izvlačile tek za posebne prigode.

 Uzgajanje bubica počinje u proljeće, kada počinje rasti list murve. Tada se uzimaju jajašca bubica koja su zimovala na hladnom i suhom mjestu i nose na blagoslov u crkvu, a potom stavljaju u toplinu njedara na nekoliko dana. Kada iz jajašca izađu gusjenice, krpa se položi na „jesu“ (podlogu od pruća) i na nju se stavljaju mali listići murve, i tek izlegle bubice. Svilene bubice jedu lišće murve, ciklus hranjenja traje 28 dana i one narastu do 10-tak cm. Tada počinju da ispredaju svoju kukuljicu iz koje se onda izvlaći svila. Za vrijeme zime kada nema puno posla u polju, počelo bi izvlačenje svilenih niti tj počinje „festa točenja svile“., koje rade samo žene, objašnjava Antonia Rusković Radonić. U poslu izvlaćenja svile starije žene s djevojkama provodile bi sate točenja svile uz pjesmu, molitvu i učenje proizvodeći svoje zlato s kojim će se udati i proživjeti ostatak života. Nakon toga bi uslijedilo pranje, namatanje i bojanje svile. Sirove nebojene svile ostavljalo bi se u kući za šivanje rana i za  podvezivanje pupka novorođenih beba. Svaka je djevojka do udaje morala za svoje ruho spremiti dvadesetak poprsnica, s pripadajućim rukavima koje bi izvezla od domaće svile. Iz konavoskog veza se moglo pročitati je li žena udata, siromašna, bogata, ide li na slavlje ili u polje je li udovica. Takva dekoracija veza nosi se samo u Konavlima i to je divna karta malog naroda s juga Hrvatske ispričala je Antonia Rusković Radonić.

Za nadati se da će vrlo brzo svilogojstvo i svilarstvo Konavala, zajedno sa predivnim konavoskim vezom ući u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

I kod nas u Boki kotorskoj svilogojstvom tj uzgajanjem kukuljica su se kraće vrijeme bavili na Prčanju od 1860. do 1900. godine. Preradom svile tj svilarstvom se nisu bavili, već su kukuljice sa svilenim nitima slali u Italiju na dalju preradu. U slijedećem nastavku „Svilogojstvo Prčanja“ bit će riječi o toj proizvodnji.

 NU “Boka kotorska“- Kotor

Marija i Andro Saulačić